Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 30.01.2016.
'Zvijezdana vrata' ili 'Kotači Znanja' 5
Marcahuasi – 'kamene šume' koje su 'pobjegle vremenu'
Plato Marcahuasi na kojem 'rastu i cvatu' misteriozne 'kamene šume' tog su trenutka doista Athumanunhu morale, zapravo doista su i izgledale kao da su 'pobjegle vremenu'...
Dakle, Athumanunh je svoje vjerne pratitelje, hidalgo konkuerose, na svom putu prema Nasca doline, doveo na visoravan koja se nalazila na oko 4000 metara nadmorske visine. Mistični krajobraz čine stijene nastale pod vulkanskim djelovanjem, a erozija je te stijene oblikovala u doista misteriozne figure.
Athumanunh posvuda oko sebe uočava i raspoznaje ljudska lica, životinje (čak i one koje nisu tipične za ovaj dio svijeta), razne mitološke (vjerske ) simbole ... Athumanunh primjećuje i da ovdje rastu ljekovite biljke za koje zna da iscjeljuju, ali vidi i nepoznate biljke za koje je opet uvjeren da se sigurno mogu iskoristiti.
Isto tako primjećuje Athumanunh da su i ovdje nekoć prije živjeli ljudi, jer svuda uokolo vidljivi su ljudski ostaci gradnje, grobnica, staza ... no, da li su ove skulpture prirodnog (erozija), ljudskog ili božanskog podrijetla Athumanunh ne može utvrditi, no ovaj puta to neće biti ni potrebno ...
... Athumanunh će se jednostavno prepustiti mašti (koja kod Athumanunha nije za podcjenjivanje) te će pokušati uočiti što više tih obličja i zabilježiti (nacrtati ih u svoju bilježnicu). Neke od tih oblika poput kornjače, tuljana, kondora, pume, zmije ... ljudskih lica, glava, pa sve do ljubavnih zagrljaja ljubavnika Athumanunh će na slikama podijeliti i s Vama, ali dakako, nisu to sve sličice i nisu to sva misteriozna obličja koja je uočio i prepoznao Athumanunh.
Raspoznaje Athumanunh lica svih rasa ljudi, vidi čak i 'Afričku princezu Reinu ...', krilate sfinge, dinosaure, deve, krokodile, miševe ... raspoznaje Athumanunh križeve raznih veličina, pa čak i neka kineska slova urezana u kamene gromade! ...
Athumanunhovi hidalgo konkuerosi zapale vatre i posjedaju oko njih, ogrnu se svojim ogrtačima i šutke, ali s velikim nestrpljenjem stanu čekati trenutak u kojem će im Athumanunh ispričati nekakvu priču koja je samo njemu znana i razumljiva, ali njima svakako zanimljiva ...
Priča koju Athumanunh priča hidalgo konkuerosima počinje nekako ovako: ...' Bilo je to i počelo je to u ono 'Doba kada su Bogovi postali Ljudi' i obitavali su među Njima. Na onoj strani najudaljenijih uporišta Vremena i Prostora, Oni (Vitezovi vjetra) Divlju rijeku pregaziše i utemelje Svoj Grad (Asgrad) koji imenom Svojim nazvaše ...
| < | siječanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...