Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 28.01.2016.
'Zvijezdana vrata' ili 'Kotači Znanja' 4
Labirint crta na vjerskom putu Inka
Athumanunhu je sada razumljivo da na vješto i precizno izrađenom putu (vjerskom, religijskom, mitološkom ...), ali stvarnom koji započinje, ili je započinjao u Kusku i poput zraka Sunca širio se na sve četiri strane svijeta, odnosno na sve četiri Inka oblasti.
Mara Poque objasnio je Athumanunhu da postoji čak 328 manjih svetišta koja se nalaze na tom 'chequa' vjerskom putu Inka hodočašća, ali i izričito pripomenuo Athumanunhu o tim svetištima. Naime, Mara Poque upozorio je Athumanunha da svetište može biti različite stvari prirodne (poput kamena, stijene, uzvisine, potoka, špilje ...) ili napravljene ljudskom rukom (poput kuća, raskršća putova, zida, stupa ...).
U svetišta 'chequa' putova, a koja se nazivaju 'huaca', uključeno je i pet 'božanskih' dana koji nedostaju u kalendaru. Nadopunio ga je drugi svećenik Canto Sanco. Athumanunh je polako počeo razumjeti da bi to sve trebalo nalikovati nekakvom divovskom 'khipuu', jer zašto bi svećenici sa sobom poveli 'quipucamayoc' imena Incaica.
No nešto je opet na trenutak skrenulo pozornost Athumanunhu ... Athumanunhu se u njegovim promišljanjima na trenutak pojavi slika misterioznih crta iz doline Nasca. Možda, ako otkrije tajnu Inka 'chequa' putova to otkriće pokuša primijeniti i u Nasca dolini ... dobro ostavimo za sada Nascu po strani i izvan ove priče.
Dobro, čim je Athumanunh precizno 'skinuo' azimut hrama Qorichanche (24-00 tisućita po Athumanunhu) više nije bilo nikakvih problema. Hidalgo laki konjanici, vjerni pratitelji Athumanunha, lako su po Athumanunhovom naputku pronalazili redom 'huaca' svetišta na putu 'chequa'.
Athumanunh je pronašao svih 328 'huacosa', a onda mu je opet nešto zagolicalo maštu. Naime, posljednji Athumanunhov laki hidalgo jahač imena Afonso, vrativši se iz kvadranta I. smjera Chinchaysuyu objekt 1b azimut 51-00 tisućiti, ispričao je Athumanunhu o neobičnim planinama koje lokalne Inke nazivaju 'kamene šume', točnije 'Marcahuasi', a kako se to skoro poklapa sa smjerom Nasca doline, Athumanunh odluči povesti svoje hidalgo pratitelje upravo na taj smjer.
Kakve će tu Athumanunh pronaći tajne i zagonetke ... ni sam nije očekivao, ali o tom njegovom koračanju kroz Inka tajne i misterije, drugi put u istoj priči ... Kako pak je to smjer 'kvadranta lipanjskih zalazaka Sunca' po Athumanunhovom 'azikutu', ta nevjerojatna igra sjena i svijetla Sunca na zalasku još će više pogodovati mističnom krajobrazu u koji ubrzo stiže Athumanunh.
| < | siječanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...