Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
srijeda, 27.01.2016.
'Zvijezdana vrata' ili 'Kotači Znanja' 3
Inka 'chequa' ritualni sustav
Athumanunh sa svojim hidalgo konkuerosima stiže u glavni grad Inka Kusko. Samo je nekoliko dana do svetkovine koju Inke nazivaju 'Inti raymi' (Athumanunh bi to u prijevodu napisao 'Inka Nova Godina'). U gradu vlada potpuni metež, Athumanunhu se više taj metež čini kao kaos, ali smiruje ga mirnoća Inka koje nešto užurbano pripremaju.
Athumanunha su ovdje dočekali veliki Inka svećenici Canto Sanco i Mara Poque 'quipucamayoc' imena Incaica (Inka koji razumije i 'čita, tumači' khipu – konope sa čvorovima koji služe Inkama za sporazumijevanje, ali i slanje poruka po Athumanunhu). Oba velika svećenika pripadaju Inka kultu koji se naziva 'Bratstvo sedmorice' (točnije po Athumanunhu - Tarpuntaes – bratstvo sedam zraka), a sjedište im je u velebnom hramu Sunca nazvanom 'Qorikancha' usred grada Kuska.
Ovaj velebni hram Inkama je služio za ceremonije njihovih vladara poput vjenčanja ili sahrana, ali i za održavanje mnogih drugih svetkovina i ceremonija (jedna od takvih je i predstojeća 'Inti raymi'. (Danas je na mjestu tog nekad velebnog i nikad do kraja razjašnjenog misterioznog Inka hrama muzej i samostan Santa Domingo.)
O kultu 'sedmorice' Athumanunh će pisati u nekoj drugoj priči, jer to bi Athumanunha odvuklo još dublje u koračanje kroz nepoznate tajne drevnih civilizacija i dodatno zakompliciralo ovu već ionako po Athumanunhu kompliciranu priču. No, dobro, Athumanunh može barem napomenuti da je taj kult povezan možda s drevnim astronomskim znanjima (Taypikhala – Zvjezdana vrata Inka, čiji temelji sežu još malo dalje od Inka ...)
Još malo može Athumanunh 'skrenuti' sa svojeg koračanja na trenutak (ali samo na trenutak) i još dopisati: Inke imaju 'sedam' hramova posvećenih Suncu, Mjesecu, Veneri, Munji, Gromu, Dugi i Zvijezdama Plejada – kojih je opet 'sedam' ...)
Dobro, Athumanunh počinje s pričom: Dakle, Athumanunh vidi velebnu 'Qorikanchu' upravo onakvu kakva je i bila originalnu i netaknutu. Athumanunh iz svoje naprtnjače vadi svoj drugi mjerni instrument koji naziva 'azikut', a čim su vidjeli Athumanunhovo pomagalo oba svećenika stanu klimanjem glava odobravati. Canto Sanco pokaže rukom Incaici uz objašnjenje Taypikhala Virakocha.
Po drugi put Athumanunh uz početno iznenađenje primijeti da Inke poznaju Athumanunhove mjerne naprave, ili su ih već vidjeli prije, ili su zapamtili nešto slično ... naime Athumanunhov 'azikut' veliki je kompas koji u svojim mjernim podjelama ima usporedno stupnjeve kruga i tisućite azimuta. Kako je Athumanunh vičan vojnoj preciznosti i nisu mu strana i nepoznata vojna znanja, on je odlučio nešto mjeriti, ali ovaj puta uz pomoć azimuta.
Prije nego Athumanunh počne s izmjerama, mora vas malo 'orijentirati' ili možda 'uvesti u situaciju' kako to ponekad voli zapisati Athumanunh.
Kusko je glavni Inka grad, ali njegova temeljna namjena nije bila prijestolnica. Kusko je bio administrativno, političko, religijsko(kulturno) i vojno središte velikog Inka carstva. Kusko (u doba Inka) nije bio grad u kojima bi postojali dijelovi koje ima svaki grad njegove veličine (poput tržnica, radionica, četvrti za život žitelja grada ...).
Mistika Kuska počela je njegovim nazivom ('pupak', 'središte nečega' ... po Athumanunhu), njegova misterioznost nastavljala se njegovim prvotnim izgledom gdje je grad bio izgrađen u obličju pume. Sjetite se, puma je sveta životinja Inka koja predstavlja 'ovozemaljski, ljudski, svjetovni svijet' ... (razlika od Machu Pichua koji ima obličje kondora – svete ptice koja simbolizira 'božanski svijet').
Glava pume predstavljena je snažnom vojnom utvrdom nazvanom 'Sacsayhuaman', a Athumanunh sada u svoj snazi vidi i 'glavne otporne točke' te utvrde poput 'Rumipunco', 'Tiupuncu', 'Achuanpuncu', 'Virakochapuncu' ... no Athumanunhov naum nije provjeriti snagu utvrde, on je ovdje poradi Inka 'chequa' ritualnog sustava (nešto poput 'Inka putova hodočašća' po Athumanunhu).
Upravo 'chequa' 'zagolicala' je Athumanunhovu maštu i to on sada mora izmjeriti i otkriti tajnu dobro skrivenu, ali zorno vidljivu ...
| < | siječanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...