Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 18.01.2016.
Crna legenda šume Hrastibor 10
Vrijeme kada je Toth kockao sa Khonsuom za pet dana ...
Budite oprezni Vi koji ovo čitate, jer Athumanunh će ovdje vješto ispreplitati dvije mitologije, a to je samo njemu svojstveno i samo njemu razumljivo, naravno i samo njemu dozvoljeno ...
Dakle, Athumanunh vidi iznad Kalasasaye (Vrata Sunca po Athumanunhu) božanskog Virakochu, no, sada napokon vidi i u cijelosti 'božanske glasnike' nazvane Chasquis, a zapravo vidi 'Inka glasnike trkače' (današnje poštare napisat će Athumanunh) i slika mu postaje sve zornija i razumljivija ...
Kalasasaya je zapravo 'Inka kod' (ključ po Athumanunhu) za 'Inka kalendar'! Kalendar je zapravo nekih stotinjak metara dalje u samom hramu Sunca gdje je postavljeno jedanaest stupova i Athumanunh vidi da ih nije deset i nije ih trinaest već ih je jednostavno jedanaest, a upravo toliko je i malih Virakocha na Kalasasaya vratima.
Time je prvi kod ključa riješen. Sunce (Virakocha) će biti u točno određenom trenutku iznad jednog od tih stupova, a to će pozorni i marljivi 'Inka astronomi i matematičari' (svećenici i amauti po Athumanunhu) dakako zabilježiti u kalendar. Drugi kod ključa također je riješen jer Athumanunh sada vidi da 'inka trkači' kojih ima trideset zapravo ne predstavljaju dane nego godine!
Tu sada treba početi Athumanunhova priča i počet će. Dakle, Athumanunh je oduvijek znao da su 'Inke sinovi Sunca', a Aymari pak su 'kćeri Mjeseca', pa kad je to tako onda sigurno moraju postojati i dva kalendara i postoje. Dok tako Sunce 'trči preko stupova', Mjesec se 'odmara između njih'.
Sada Athumanunh mora u pomoć pozvati matematiku i početi računati jer mitološka priča i Athumanunhovo lutanje postaje sve teže za praćenje. Tako, Athumanunhu sada trebaju dani, odnosno koliko dana ima mjesec Inka kalendara? Athumanunh ide od poznatog prema nepoznatom. Neka bude onda 30 dana i 12 mjeseci (30 x 12 = 360), ali tu je Mjesec, pa će Athumanunh pokušati sa 28 dana koliko traje 'mjesečeva preobrazba' (28 x 12 = 336). Athumanunh je u problemima, jer to neće dobro dati rezultat, pa pokušava s jednim malim trikom.
Ako kod Asteka i Maya mjesec može trajati 18 dana zašto ne bi i kod Inka! (18 x 12 = 216). Zašto bi moralo biti baš dvanaest mjeseci u godini kad Maye znaju i za 20, pokušat će tako opetovati Athumanunh (18 x 20 = 360). Sada je Athumanunh izjednačio 30 dana i 18 dana, ali tu se nikako ne uklapa 28 dana Mjeseca. No, još nešto se ne slaže Athumanunhu. Stupovi! Zašto ih je samo jedanaest, zašto ih nije dvanaest i sve bi bilo lakše.
Athumanunh broji i eto rješenja! Ako Sunce dvadeset puta stoji iznad jedanaest stupova onda se nešto negdje opetuje i stvarno ... solsticij zimski i ljetni zauzet će po jedan stup 'ekliptike', a na ostalih devet sunce će se pojaviti po dva puta i to je broj 20. Athumanunh se pomučio, a sve mu je bilo nacrtano na Kalasasaya vratima. 'Zašto ne gledaš i jednostavno brojiš' upita veliki svećenik hrama Sunca Tiahuanaca koji se predstavi Athumanunhu uz smiješak kao Cava Tupac i pokaže mu na dvadeset parova kondora pokraj 'malih Virakocha' koji su zapravo stupovi Sunca.
Simpatični Cava Tupac sjedne i pokaže Athumanunhu neka nastavi, a on će mu pomoći kad zapne. No, Athumanunh je već zapeo i posramljen promrmlja: Nedostaje mi jedan cijeli mjesec u 'ekliptici' (28 x 12 = 336). Cava Tupac mirno odgovori: 'Onda ga jednostavno dodaj u 'ekliptiku', pa pokušaj opet.'
Athumanunh brzo dodaje (336 + 28 = 364), ali sada mu ovdje nedostaje jedan dan, a kod 20 i 30 dana čak pet dana ...
Hoće li Athumanunh pozvati boga Totha i Khonsua iz egipatske mitologije, kako bi kockali za tih pet 'božanskih dana', ili će se opet jednostavno umiješati simpatični Cava Tupac i pomoći Athumanunhu ... drugi put, u nastavku priče ...
| < | siječanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...