Vrijeme kada je Toth kockao sa Khonsuom za pet dana ...
Budite oprezni Vi koji ovo čitate, jer Athumanunh će ovdje vješto ispreplitati dvije mitologije, a to je samo njemu svojstveno i samo njemu razumljivo, naravno i samo njemu dozvoljeno ...
Dakle, Athumanunh vidi iznad Kalasasaye (Vrata Sunca po Athumanunhu) božanskog Virakochu, no, sada napokon vidi i u cijelosti 'božanske glasnike' nazvane Chasquis, a zapravo vidi 'Inka glasnike trkače' (današnje poštare napisat će Athumanunh) i slika mu postaje sve zornija i razumljivija ...
Kalasasaya je zapravo 'Inka kod' (ključ po Athumanunhu) za 'Inka kalendar'! Kalendar je zapravo nekih stotinjak metara dalje u samom hramu Sunca gdje je postavljeno jedanaest stupova i Athumanunh vidi da ih nije deset i nije ih trinaest već ih je jednostavno jedanaest, a upravo toliko je i malih Virakocha na Kalasasaya vratima.
Time je prvi kod ključa riješen. Sunce (Virakocha) će biti u točno određenom trenutku iznad jednog od tih stupova, a to će pozorni i marljivi 'Inka astronomi i matematičari' (svećenici i amauti po Athumanunhu) dakako zabilježiti u kalendar. Drugi kod ključa također je riješen jer Athumanunh sada vidi da 'inka trkači' kojih ima trideset zapravo ne predstavljaju dane nego godine!
Tu sada treba početi Athumanunhova priča i počet će. Dakle, Athumanunh je oduvijek znao da su 'Inke sinovi Sunca', a Aymari pak su 'kćeri Mjeseca', pa kad je to tako onda sigurno moraju postojati i dva kalendara i postoje. Dok tako Sunce 'trči preko stupova', Mjesec se 'odmara između njih'.
Sada Athumanunh mora u pomoć pozvati matematiku i početi računati jer mitološka priča i Athumanunhovo lutanje postaje sve teže za praćenje. Tako, Athumanunhu sada trebaju dani, odnosno koliko dana ima mjesec Inka kalendara? Athumanunh ide od poznatog prema nepoznatom. Neka bude onda 30 dana i 12 mjeseci (30 x 12 = 360), ali tu je Mjesec, pa će Athumanunh pokušati sa 28 dana koliko traje 'mjesečeva preobrazba' (28 x 12 = 336). Athumanunh je u problemima, jer to neće dobro dati rezultat, pa pokušava s jednim malim trikom.
Ako kod Asteka i Maya mjesec može trajati 18 dana zašto ne bi i kod Inka! (18 x 12 = 216). Zašto bi moralo biti baš dvanaest mjeseci u godini kad Maye znaju i za 20, pokušat će tako opetovati Athumanunh (18 x 20 = 360). Sada je Athumanunh izjednačio 30 dana i 18 dana, ali tu se nikako ne uklapa 28 dana Mjeseca. No, još nešto se ne slaže Athumanunhu. Stupovi! Zašto ih je samo jedanaest, zašto ih nije dvanaest i sve bi bilo lakše.
Athumanunh broji i eto rješenja! Ako Sunce dvadeset puta stoji iznad jedanaest stupova onda se nešto negdje opetuje i stvarno ... solsticij zimski i ljetni zauzet će po jedan stup 'ekliptike', a na ostalih devet sunce će se pojaviti po dva puta i to je broj 20. Athumanunh se pomučio, a sve mu je bilo nacrtano na Kalasasaya vratima. 'Zašto ne gledaš i jednostavno brojiš' upita veliki svećenik hrama Sunca Tiahuanaca koji se predstavi Athumanunhu uz smiješak kao Cava Tupac i pokaže mu na dvadeset parova kondora pokraj 'malih Virakocha' koji su zapravo stupovi Sunca.
Simpatični Cava Tupac sjedne i pokaže Athumanunhu neka nastavi, a on će mu pomoći kad zapne. No, Athumanunh je već zapeo i posramljen promrmlja: Nedostaje mi jedan cijeli mjesec u 'ekliptici' (28 x 12 = 336). Cava Tupac mirno odgovori: 'Onda ga jednostavno dodaj u 'ekliptiku', pa pokušaj opet.'
Athumanunh brzo dodaje (336 + 28 = 364), ali sada mu ovdje nedostaje jedan dan, a kod 20 i 30 dana čak pet dana ...
Hoće li Athumanunh pozvati boga Totha i Khonsua iz egipatske mitologije, kako bi kockali za tih pet 'božanskih dana', ili će se opet jednostavno umiješati simpatični Cava Tupac i pomoći Athumanunhu ... drugi put, u nastavku priče ...
< | siječanj, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...