Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 17.01.2016.
Crna legenda šume Hrastibor 9
Tiwanaku Kalasasaya – vrata Sunca
Gleda Athumanunh tako i opet se divi i čudi tim veličanstvenim ruševinama. Hoda on tako tim razvalinama i ruševinama nezamislive i do sada neutvrđene starosti iznad kojih se polako na jutarnjem suncu uzdižu magle ljudske prošlosti, neznanja i zagonetki ...
No, ovaj puta Athumanunh je zalutao (vratio) se 600 godina unatrag, a njegovi vjerni konkuerosi pratili bi ga i na sam kraj Svijeta, pa zašto onda ne bi samo nekoliko stotina kilometara skrenuli i s njim se pojavili ispred samoga tajnovitoga grada Tiwanaku (Tiahuanaco po Athumanunhu).
Da, sada Athumanunh vidi veličanstvena 'vrata Sunca' i dok njegovim konkuerosima ona izgledaju poput mnogobrojnih ulaza u hramove koji zrače nekom tajnovitošću i misterioznošću, Athumanunhu slika njegovog neznanja postaje potpuno razumljiva!
Grohotan smijeh Athumanunhov po tko zna koji put uplašio je i zbunio strašne konkuerose jer ako Athumanunh ne pronađe tajnu što tako dobro je skrivena, a istodobno jednostavna i zorno vidljiva, sve će biti uzalud i oni će zauvijek ostati izgubljeni u ovom nevjerojatnom svijetu tajni i zagonetki.
'Kako sam samo mogao tako naivno pogriješiti?!' Kao da se sam sebi ruga Athumanunh, a 'hidalgo konkuerosima' pada kamen sa srca jer uvjereni su da je Athumanunh otkrio Tajnu. Doista, Athumanunh je napokon shvatio kalendar starih Inka čiji je ključ ležao, ne u Kusku, ne u trinaest tornjeva drevne utvrde Chankillo, već ovdje u tajnovitom drevnom gradu Tiahuanaco...
Dobro, što je to Athumanunh vidio i što je to toliko zbunilo njegove 'hidalgo konkuerose', a njega tako razveselilo, pa se sam sebi narugao? Idemo nekim redom:
Tajna je zapravo bila skrivena samo stotinjak metara od onoga za što su svi mislili da je ključ Tajne i drevnog Inka kalendara, pa i sam Athumanunh, a to se dogodilo zato što mi današnji ljudi sve podvlačimo pod 'zajednički nazivnik današnjice'. Tako je i Athumanunh u prvom trenutku pomislio da figura Virakoche mora biti ključna. Malo su ga zbunjivale figurice Chasquis (kojih kao za inat ima 30 po Athumanunhu).
Athumanunh je vidio glave kondora i doista ih je dobro pobrojao 40 po 'ciklusu', ali ih je na sasvim krivo mjesto pribrojio. Ono što zapravo Athumanunh nije vidio (sve do trenutka kada se i sam nije našao sa svojim konkuerosima pred vratima hrama Sunca u Tiahuanacou) jedanaest je malih figurica 'velikog virakoche' ... jedanaest je i velikih stupova vidljivih iz hrama Sunca (danas su oni pogrješno uzidani u zid u dobroj namjeri očuvanja ruševina Tiahuanaco, a to je i Athumanunha dovelo u zabludu ...)
Kako je zapravo Athumanunh griješio kada je za Chasquis (glasnici bogova što je Athumanunh preveo kao stvarne glasnike bogova 'nekakve Inka anđele' i opet pogriješio jer je zaboravio da su Inke imale 'trkače' Athumanunh bi sada napisao 'poštare' koji su raznosili 'khipu čvornate poruke' ...) pomislio da su dani (ima ih kao za inat 30), a ne godine!
Baš kao što su se drevni Egipćani ponekad znali nasmijati Athumanunhovoj lucidnosti, ovaj put to su zasigurno morali napraviti i drevni Inke! Smijeh, s početka ove priče, Athumanunha doista je bilo 'samoruganje' i još jedan dokaz kako su tajne za koje svi misle da su dobro skrivene, zapravo jednostavne i vidljive ...
| < | siječanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...