Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
utorak, 12.01.2016.
Crna legenda šume Hrastibor 6
Dolina obojanih oblaka
Uljuljan u predivni krajobraz Vilcabambe Athumanunh je izgubio pojam Vremena i previše se opustio te pri tomu zamalo zaboravio i svoju zadaću poradi koje je poslan na ovo koračanje kroz mitologiju starih Inka.
U Svetoj dolini Inka, dolini koju su Inke nazivale Yucay, dolinu rijeke Wilcamayu (Urubamba), ili kako je Athumanunh voli nazvati – Dolina obojanih oblaka, umro je car Inka Huayna Capac. Po Athumanunhu on je i glavni krivac s kojim je započela dekadencija Inka koja će se pretvoriti u potpunu katastrofu.
Naime, Huayna Capac prepustio je previše svojih ovlasti lokalnim plemićima koji su to iskoristili za svoje raznorazne nepravde prema podanicima, ali i plemenima koja su Inke priključili svojem carstvu. Najgore pak je bilo to što je car Huayna Capac zemlju (carstvo) podijeli na dva dijela. Tako je sjeverni dio pripao njegovom mlađem sinu Atahualpi, a južni dio starijem sinu Huascaru.
U najgorem trenutku po Inke dva brata, zbog svojih ambicija i polaganja prava na 'carsku krunu', zarate i time uvuku carstvo Inka u građanski rat. Istodobno na sjevernim granicama pojavile su se i prve ekspedicije konkvistadora.
Da bi stvar bila još gora pobunilo se i pleme Chanca, okorjeli neprijatelji Inka koji u ovom građanskom ratu vide svoju priliku. Upravo ta pobunjena plemena postat će krvoločnija od samih konkvistadora.
Dobro, tu sada počinje Athumanunhova priča. Princ Huascar upao je u zasjedu ratnika Chanca koje vodi Anccu Uscovilca, ali se uspio skloniti u utvrdu grada Ollantaytambo (Gospodarevo sklonište prevedeno s quechua dijalekta po Athumanunhu).
Athumanunhu i njegovim konkuerosima pridružit će se stotinjak Inka elitnih ratnika Huarachicu (Athumanunh će ovdje povući nekakvu usporedbu tih elitnih ratnika Inka sa Spartancima, no, ne bi ih trebalo miješati) kojima zapovijeda Pururauca. Athumanunhov naum bio je osloboditi Huascara, ali Athumanunh i njegova pratnja uletjet će u metež bitke (gdje će njegovu zbunjenost tko je saveznik, a tko protivnik riješiti Wiphala) ...
| < | siječanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...