Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 08.01.2016.
Crna legenda šume Hrastibor 3
Rat za kraj Svijeta
Dok su drevni Maye sanjarili, a strašni Asteci štovali svoja još strašnije božanstva, Athumanunhu se čini da su drevni Inke jednostavno gradili. Iako je mitologija bila dio svakodnevnog života drevnih Inka, ipak nije nadzirala taj život poput mitologija drugih drevnih naroda.
Inke su razvile posebnu vrstu arhitekture svojih građevina čiji su zidovi bili blago nagnuti koso prema unutra građevine. Svi otvori i niše (vrata, proziri, udubljenja u zidovima ...) bili su obličju trapeza (trapezoida) i to uvijek suženjem prema vrhu. Postojeće stijene na kojima su podizali građevine nisu rušili ili prilagođavali građevinama, već su građevine prilagođavali tim temeljima.
Veliki megaliti i manje kamenje nevjerojatnom preciznošću nalijegali su i spajani su jedni s drugima bez ikakve žbuke ili vezivnog materijala, a konstrukcije su mogle izdržati velike tlačne sile, a isto i sile naprezanja. Takve konstrukcije Inka odoljele su čak i najrazornijim zemljotresima u kojima su stradale i modernije konstrukcije i građevine.
Nakon prvih sporadičnih okršaja, s odmetnutim konvistadorima, ali i neprijateljski raspoloženim plemenima Ayamarca, Athumanunh sa svojom skupinom kojoj su se priključili i neki od ratnika Inka (koje su iz zarobljeništva Ayamarca oslobodili Athumanunh i njegovi hidalgo konkuerosi) stiže u dolinu rijeke Urubamba.
Inke su Athumanunha doveli pred grad za koji su mu govorili da je to 'sveti grad' i da mu je naziv Vilcabamba. No Athumanunh taj stari heroj bez imena i poznavatelj tajni što tako dobro su skrivene, u nevjerici prepozna taj sveti Inka grad pod nazivom Machu Picchu.
Athumanunh i njegovi konkuerosi primljeni su s velikom radošću i veselje stanovnika grada, a potom je Athumanunh odveden pred velikog svećenika grada imena Tupac Capac koji je Athumanunhu objasnio da je grad zapravo carski posjed (ljetnjikovac) njihovog cara, a njegovog rođaka vladara Pachacuti Roca koji stoluje u Cuscu (pupku svijeta) na obalama jezera Titicaca.
No, namjena grada je i religijskog značaja za Inke jer je u gradu njihov sveti Intihuatana kamen koji 'veže Sunce za sebe' (Svake godine 21. ožujka i 21. rujna, točno u podne, Sunce bi se našlo iznad kamenog stupa Intihuatana i ne prikazuje nikakvu sjenu, pa su Inke mislile da spomenik ‘veže’ Sunce za sebe.)
Athumanunh je primijetio da je u gradu pored seljaka poljodjelaca i veći broj mladih Inka djevojaka, a Tupac Capac objasnio mu je da se u gradu gradi grobnica za cara i da su te djevojke zapravo svećenice.
Veliki svećenik Tupac Capac u svojoj priči o gradu, (koji je još uvijek bio u izgradnji jer Athumanunh je zamijetio da još ima radnika koji rade u unutrašnjosti budućeg hrama Sunca, a da Kondorov hram još uvijek nije do kraja završen ni izvana), odjednom zbuni Athumanunha pitanjem: 'Da li je rat za kraj Svijeta počeo?' ...
| < | siječanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...