Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 17.01.2010.

Mitologija drevnog Egipta

Velika devetka božanskog pauta – djeca Nutina

Na svom koračanju kroz mitologiju drevnog Egipta Athumanunh sada u tom 'Desetom noćnom satu' već zorno razaznaje zmijsko božanstvo koje su drevni Egipćani nazivali Sekhereret. Sekhereret je zmijsko božanstvo koje je porodilo tih 'Dvanaest opasnih noćnih sati' što toliko silno prijete Rau u to doba noći kada je on Auf – Ra (mrtvo tijelo boga Ra) ranjiv i nemoćan, a ispred desetih vratiju noćni stražar naziva Sekhenur ispričat će svoju priču:

Dvije božanske sestre, kćeri Nutine, dva pera moćne krune 'Shuti' zajednički ponekad uobliče sinkretičku božicu Merti. Dakako, radi se o božicama Izidi i Neftidi, božanskim sestrama koje su direktne suprotnosti jedna drugoj, ali toliko tijesno povezane jedna s drugom, te se i u tom sinkretizmu drevnih Egipćana vidi njihova želja za objašnjenjem naporednosti života i smrti.

Drevno ime božice Izide zapravo je Ast ili Auset, a to je drevna egipatska riječ koja označava vladarsko prijestolje. Izida je prikazivana u obličjima mlade i lijepe žene, najčešće kraljice, koja na glavi nosi svoju karakterističnu regaliju, (faraonsko prijestolje u obliku stepenica), a koja zapravo simbolizira povezanost Neba i Zemlje.


božica Izida tijekom noćne bitke s Apopom

Izida je jedna od drevnih egipatskih božica koja se najviše spominje u zapisima i pojavljuje u prikazima, a i jedna je od božica koja se nalazi u Velikom pautu Heliopola. Izida najviše od svih božica preuzima značajne osobine mnogih drugih egipatskih božica i vrlo je moćna na polju magije.

Majka je ona Horusa mlađeg, kasnijeg zemaljskog božanstva (faraona), pravedna je, milostiva i dobrodušna, te je do kraja odana i vjerna svojem suprugu Ozirisu, pa čak i nakon njegove smrti. Jedina je od svih drugih egipatskih božanstava koja zna tajno ime Raovo, a i jedino na njezinu zamolbu stala je 'barka od milijun godina'.

Drevni Egipćani rođenje, rast, razvoj i aktivnost simbolizirali su Izidinim likom i ona je za njih zapravo budućnost (ono što tek treba biti – rođenje).

Neftida (Nebt-het), sestra je Ozirisa, Izide i Seta koji joj je bio i suprug. Njezino ime označava gospodaricu kuće i to se vjerojatno odnosi na neki dio Neba, ili možda status u nekom drevnom dvoru, ili božanskoj obitelji pradavnog Egipta.


božica Neftida gospodarica nebeske (božanske) kuće

Iako je bila Setova žena, potajno je voljela Ozirisa, ali je i potpuno odana svojoj sestri Izidi kojoj je nesebično pomagala kod traženja Ozirisovog tijela, makar je tijekom te pomoći pretrpjela Setov bijes.

Neftida je personifikacija tame i svega što prati tamu, njezini božanski atributi imaju više pasivni, nego aktivni karakter. Neftida je u svim pogledima potpuna suprotnost svoje sestre Izide. Njezinim likom na svojim drevnim prikazima drevni su Egipćani predstavljali smrt, propadanje i nepokretnost (pasivnost).

Izida i Neftida uvijek su na tim drevnim prikazima prikazivane zajedno, te kao takve simboliziraju 'ono što je' i 'ono što će biti' – rođenje i smrt. Kada su te dvije božice prikazane u tom sinkretičkom obličju one su zapravo božica Merti. Neftidine osobine prilično su nedefinirane, ali sigurno je bila simbol smrti iz koje će se izdići novi život.


zločesti bog Set

Set je brat Ozirisov, Izidin, te suprug i brat Neftide prelijepe. U početku Set je samostalno božanstvo Gornjeg Egipta i tijesno je vezan za kult vladara (faraona) Gornjeg Egipta. Kada se Egipat ujedinjuje, dakle prvim nastankom države, bog Set uklopljen je i u Heliopoljsku kozmogoniju gdje njegova uloga nije negativna, ali će s vremenom postati simbol zla, opasan za ljude, pa i same bogove.

Zapravo Set je bog drevnih Egipćana koji utjelovljuje sušu, pustinju, tamu i one unutarnje snage Prirode koje su u suprotnosti s onim vidljivim. Tako bog Set upravlja kaotičnim silama i postaje onaj koji vodi neprijatelje Raove.

Drevni Egipćani prikazali su ga u antropozoomorfnom obličju snažnog tijela muškarca s glavom životinje koju je nemoguće definirati (možda žirafa, mravojed, magarac, ali rep te životinje ne odgovara ni jednoj od narečenih). No, Set nije oduvijek bio zločest, bio je on veličanstveni ratnik s pramca Raove barke i upravo on bi do jutra pobjeđivao Apopa. Najvjerojatnije poradi svoje bahatosti, ljubomore, a kasnije i bratoubojstva (Oziris) i sukob s nećakom (Horusom), stvorit će poprilično nejasnu i gotovo nerazumljivu sliku svega što se dešavalo sa Setom

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...