Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 12.12.2009.

Athumanunhova Tajna i Legenda

Naxyrh – katastrofa zbog koje je potonula Atlantida i uništeni Slavni gradovi

Dakle, u tom Višem Svijetu njegovi stanovnici Atlantu su izgledali kao zaštitnici, kao prijatelji koji mu čine dobro, pa je s vremenom Atlant poželio i da se tim dragim bićima ponekad sastane i danju. Ta Atlantu draga uzvišena bića postajala su sve više Bogovi kojima pak je Atlant počeo pripisivati mnoga dobra dijela, pa čak i neka svoja vlastita dijela. Tako je Atlant u sebi počeo osjećati tragove božanskog.

Možete li sada nakratko zamisliti ono jadno i poniženo primitivno živo biće s početka Athumanunhovog pisanja? Dakle, danju Atlant lovi mamuta i divljeg bivola i spretni je ubojica krilatih zmajeva, noću pak postaje nevinašce i sićušna duša lutalica 'animula vagula blandula' koju moćne bujice nose u Čudesne i Tajnovite neke Druge Svjetove.

Bio je to raj snova primitivnog Atlanta u doba Atlantide koji se noću opija valovima Lete i pri tomu zaboravlja proliveni dnevni znoj u krvavoj borbi za goli život. No, sve više i danju Atlant ne može zaboraviti divna noćna priviđenja, pa čak ni u najžešćim lovovima i borbama s najstrašnijim krilatim zmajevima.

Eto, tako dok se u to Strašno, Nezamislivo i davno prije zaboravljeno Vrijeme miješaju San i Java, stvarnost i priviđenje, život i smrt, u duši tog 'Prvog čovjeka' sve se počinje ispreplitati u nekom novom beskonačnom snu koji kao da nema ni početka ni kraja. Atlanta kojeg su neke dotada nevidljive sile ušuškale i uljuljale u neobičan san, sve je više udisao božansko gdje god se nalazio.


Hladne vatre (vitezovi Zla i Tame zakleti protivnici Vitezova vjetra) imali su vatrena srca, ali su bili ogrnuti tminom Noći

Bila je to vladavina Sunčanih kraljeva koju su zapamtile mnoge mitologije od drevnih Egipćana, preko drevnih Helena, sve do Biblijskog Edena … Tako to traje milijun godina, a Atlanti su upravo ti 'Prvi ljudi' o kojima kazuje sve mitologije drevnih naroda. Sada opet protječu godine i smjenjuju se prirodne katastrofe, kataklizme, ledena doba, egzodusi, ratovi i osvajanja sve dok se napokon ne stvori moćan Savez prosvijetljenih kraljeva koji dugo vremena opet vladaju mudro i mirno u ono doba kada se 'ja' još nije pretvorio u oholost.

No, tada se pojavljuje Crna magija (Xurhi i njihovi potomci Hladne vatre) koja se suprotstavila Bijeloj magiji Atlantide (Xawyar i njihovi potomci magovi Hyperareye) i započinju teške i dugotrajne borbe koje prerastaju u veliki rat u kojim pobjeđuje, nećete vjerovati, Crna magija. Opet će Athumanunh sve to lijepo preskočiti i pokušati prikazati samo tijek i razvoj te borbe između Crne i Bijele magije, a tu zapravo započinje i Athumanunhova Omythreya – Osvit Vremena gdje se pojavljuje prva podvrsta rase Atlanta.

Ta nova rasa naziva se po Athumanunhu Xsurh (Zmijski ljudi – po Athumanunhu) i razvila se na jednom rtu Lemurije. Xsurhi se nastanjuju u vlažnim i vrućim predjelima gdje obitavaju divovske životinje, u predjelima prostranih močvara i mračnih šuma. Bila je to rasa snažnih ratnika i divova koji imaju nešto tamniju put i ubrzo oni postaju strah i trepet svojim susjedima Atlantima.

Xurhi bi iznenada među sobom izabrali vođe i osvojili neko područje. Zvjerski se obračunali sa starosjediocima (Atlantima), (Athumanunh ih naziva kanibalima, jer bila su to bića koja su jela ljude), a onda bi se vođe stopile s gomilom sve do ponovnog pohoda. Pamćenje Xurha bilo je izuzetno slabo, a sposobnost kombinacije nikakva, a vrlo često doživljavali bi i poraze od Atlanta.

Druga podvrsta rase Atlanta bili je po Athumanunhu rasa Xawyar (Čuvari – po Athumanunhu, izgubljene sjene Vitezova vjetra). Bili su tamnoputi i u stalnoj zavadi sa svojim suparnicima Xurhima. Xawyarci su bili izuzetno lukavi i neustrašivi ratnici koji su nastanili planinska područja Atlantide i ta područja uredili poput utvrda. Poštuju osobnost vođe i njeguju kult predaka. No, unatoč svojoj lukavosti Xawyarci, baš kao i njihovi suparnici Xurhi, nisu odigrali ključnu ulogu u propasti Atlantide.

Treća i najbrojnija podvrsta rase Atlanta su po Athumanunhu rasa Balanmungh. Balanmungovci su bakrene boje puti, visokog stasa i gotovo idealne fizionomije, hrabri su poput Xurha i lukavi poput Xawyaraca i imaju izuzetno memoriju, te veliki i izražen osjećaj zahvalnosti prema svojim vođama. Svojstva koja otac prenosi na sina ubrzo su kod Balanmungovaca postala načelo patrijarhalnog života.

Upravo iz redova Balanmungovaca iznjedrilo se plemenitaštvo i gospodstvo Atlanta, pa Balanmungovci ubrzo postaju baštinici mudrosti Oca rase Atlanta mudroga Anhua. Kraljevi svećenici koji dolaze iz redova Balanmungovaca upućeni su u velike tajne Atlantide, te je njihova moć snažna i dugoga vijeka. Moć Balanmungovaca izvire iz čudnovate sloge koja vlada među njima, te nevidljivoj hijerarhiji koja je svenazočna u primjeni vlasti na opću korist cijele Atlantide.


šutljivi, teško oklopljeni i naoružani, ratnici kakvo to Strašno i Nezamislivo Vrijeme nikada prije nije zapamtilo, ratnici Vitezovi vjetra, stali su na stranu pravednih Balanmungovaca i time na sebe navukli bijes Hladnih vatri

Upravo Balanmungovci (u ovim Athumanunhovim Nevjerojatnim i Nezamislivim pričama koje isprepliću mitologije, legende i tajne) grade Slavne gradove koji su istodobno luke, utvrde, hramovi i središta moći. U tim Slavnim gradovima Priroda i Umjetnost kao da su se takmičile da od njih naprave prava i nezamisliva Čuda.

Slavni gradovi izabrali su Glavni grad, grad Prozirnih sjena, u kojem su se jednom godišnje, ili po potrebi, sastajali moćni kraljevi tih Slavnih gradova i međusobnim dogovorima rješavali možebitne nastale nesporazume. U gradu Prozirnih sjena svi Slavni gradovi potpisali su trajni Sunčev mir koji ih je obvezivao na moćan Savez koji nitko nije smio prekršiti, jer bi svi ostali krenuli u rat protiv njega.

(vile Charyzmhe, prve Amazonske kraljice nesmotreno i nenamjerno prekršile su Sunčev mir i na sebe i svoje kasnije potomke navukle Zlo, a opet istim nesmotrenim i nenamjernim svojim ne dolaskom na bojno poje Herofahlha, gdje će poradi toga Vitezovi vjetra doživjeti težak poraz od Hladnih vatri (izgubit će svoje sjene), Charyzmhe će svojim potomcima ostaviti i Prokletstvo izdaje koje će napokon skinuti posljednja među Njima, predivna princeza Toplih mora Južnih u trenutku kada napokon spozna Tajnu Vitezova vjetra, koja je svim Okolnim narodima oduvijek bila gotovo 'ispred nosa', samo što je oni nikada nisu razumjeli.)


vile Charyzmhe su prve osjetile podjelu Dobra i Zla, te će vječita borba Dobra i Zla postati Prokletstvo vila Charyzmhi

Dobro, kako su vijećali kraljevi Slavnih gradova i o četvrtoj podvrsti rase Atlanta, zapravo onoj rasi koja će i dovesti do potonuća Atlantide i propasti Slavnih gradova, Athumanunh će napisati sutra.

<	prosinac, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...