Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 05.12.2009.
Athumanunhova Tajna i Legenda
Naxyrh – katastrofa zbog koje je potonula Atlantida i uništeni Slavni gradovi
Naxyrh je, po Athumanunhu, zapravo prokletstvo iz Vremena kada su Bogovi preuzeli obličja. Upravo ta božanska obličja (naxyrh) izazvala su kobnu reakciju. Obličja Bogova razvila su svijest osobnosti koja pak je razvila oholost i žeđ za vladanjem, pa je tako naxyrh zapravo Zlima bio Zao, a Dobrima Dobar.
Malo pomalo, naxyrh će kod jednog od naroda drevne Atlantide iznjedriti loša svojstva i osobine i katastrofa je bila na pomolu. O čemu to sada Athumanunh piše i kakve to uopće veze ima s Legendom o Alandiji? Naime, upravo potonuće Atlantide i propast Slavnih gradova iznjedrili su u Athumanunhovoj Legendi, pored priča Omythreya – Osvit Vremena, te priča Shaenhutha – Zvijezda Balanmungha i treću seriju priča iz Legenda o Alandiji koja je zapravo Athumanunhov slijed događaja nakon potonuća Atlantide i propasti Slavnih gradova. Kako to zapravo izgleda na samo Athumanunhu svojstven način? Evo ovako:
uzevši obličja Bogovi ni slutili nisu da su probudili Zlo
U ono davno prije zaboravljeno Zlatno doba kada su Bogovi odjeveni samo u Zrak sišli među Ljude nastale su prve drevne civilizacije Motheruranium (MU), (Matica Zemlje – po Athumanunhu), Lemuria, Hiperborea i Atlantida. Nakon milijuna godina sreće i blagostanja tih drevnih civilizacija odjednom dolaze ničim najavljeni dani izopačenosti, neobuzdanih ambicija i opće pokvarenosti tih prvih ljudi koje Athumanunh naziva Atlanti.
Što se to zapravo dogodilo Atlantima koji su nakon milijun godina vjernosti svojim stečevinama i baštinama odjednom zastranili? Da bi Vam odgovorio na to pitanje Athumanunh će na trenutak odgurnuti zavjesu koja skriva daleku prošlost i zaklanja pogled.
usred morem isplakanih kostiju počivaju i ruševine Atlantide
Ostavimo, dakle, na trenutak sve poznate teorije o geološkim kataklizmama i krenimo od Athumanunhovog trenutka u kojem je drevni Atlant prelazi iz animalnosti u ljudski dignitet. Odnosno, po Athumanunhu, trenutak kada se iz pupoljka razvija cvijet ljudske više sposobnosti, odnosno razvoj njegovog 'Ja'.
Dakle, po Athumanunhu, Atlant je u tim davnim danima, na samom svojem početku tjelesnom konstitucijom sličniji životinji nego današnjem čovjeku. Atlant tada još ne zna za analizu, sintezu i nema sposobnost prosuđivanja. Jednostavno rečeno Athumanunhovim riječima - to je jadno i poniženo primitivno živo biće, ali posjeduje neka duševna svojstva koja je današnji čovjek u potpunosti i zauvijek izgubio.
Naime, Atlant zna gledati svojim duhovnim očima kako na javi tako i u snu, a čula su mu izuzetno izoštrena, pamćenje nevjerojatno snažno, a volja nezamislivo impulzivna. Atlant djeluje baš kao magnet na sva druga živa bića, pa čak i na elemente koji ga okružuju u njegovim obitavalištima.
Taj, naočigled primitivni prvi drevni Atlant koji barata sa strijelom koja ima kameni šiljak ima elastično tijelo, mnogo je spretniji i okretniji od današnjeg čovjeka, a nadasve lakše se prilagođava novonastalim uvjetima i situacijama. Oko mu je blistavo i vid krajnje izoštren kojim prodire kroz koru biljaka i vidi u dušu životinje, a uho i sluh omogućavaju mu da čuje kako trava raste i kako gaze mravi … po Athumanunhu.
Čelo mu je nisko, profil sličniji konjskom nego ljudskom (taj profil Athumanunh je zapazio i na misterioznim skulpturama hramova drevnih Inka, Maya, Asteca … te ih 'posudio' i za opis njegovog Atlanta). Dakle, spoznaja i saznanje Atlanta lebde negdje iznad njega, pa on u sjećanje i svijest može dozvati i najsitnije slike, a pri tomu prošlost se pretvara u sadašnjost.
u to Strašno i Nezamislivo Vrijeme mitske vile Charyzmhe u svom gradu (još jedan od Slavnih gradova) Gradu tisuću piramida već su shvatile da će posljednja od njih nositi Sudbinu Okolnih naroda što tek trebaju postati Hrabri narodi
Nadalje, Atlant uopće, ili pak samo djelomično, razlikuje prošlost od sadašnjosti, jer Atlant živi samo u sadašnjosti. Temeljem toga njegovo 'Ja' moralo je biti mutno i neodređeno, a o sebi samome govori kao o trećoj osobi ( Athumanunh se ponekad u svojim pisanjima ponaša namjerno poput Atlanta, pa napiše za sebe u trećem licu jednine npr. Athumanunh je pronašao, spoznao i zapisao, umjesto pronašao sam, spoznao sam napisao sam … eto sada Vam je i tu Tajnu otkrio Athumanunh)
Naime, kada je Atlant počeo za sebe govoriti 'Ja' on je sve ponekad znao pomiješati sa svojom obitelji, plemenom, pa čak i precima. Atlant je jednostavno živio kompletno uronjen u Prirodu, ali je imao i intenzivan Unutarnji vlastiti život. Njegovo instinktivno 'Ja' djeluje na okolinu koja ga okružuje, jer Atlant percepcijom projicira snažno, poput munje, svoju volju na tu istu okolinu. Dobro, bilo bi dosta za danas nastavim sutra!
uzevši obličja Bogovi su Atlanta zbunili, jer dobrima su Bogovi postali dobri, a zlima zli
| < | prosinac, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...