Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 29.11.2009.

Athumanunhova Tajna i Legenda

Legenda i Tajna skrivena u magli priča koje je ispremiješao vjetar Sjeverni, vjetar Ledeni, a napisao ih Athumanunh

Atlantida, Slavni gradovi, Alandija, Zlo i Dobro, Svijetlost, Bogovi i Zvijezde, Okolni narodi što tek trebaju postati Hrabri narodi, Amazonke i vile Charyzmhe, Vitezovi vjetra, propala kraljevstva, Wananunha zemlja žeđi, Ona i On koji su kao dijete i plač, pa jedno bez drugoga zapravo i ne mogu, Sychythe i magovi Hyperareye, te stalno sveprisutna Tajna u kojoj zapravo živi Legenda, pa pobogu o čemu nam to piše ovaj Athumanunh što izabra to neobično ime da bi maštao o Skrivenim i Izgubljenim svjetovima na 'blogu' koji bi trebao opisivati mitologije?

Pitanje je to koje je postavila polovica vas koji ovo ovdje čitate, a druga polovica jednostavno je pomislila – još jedan 'smušenjak' koji nema što raditi, pa piše 'bedastoće'. No, svatko ima pravo na svoje promišljanje i mišljenje, a što to zapravo Athumanunh piše, po prvi put sam Athumanunh će pokušati i objasniti ovdje, ali opet samo na sebi svojstven način. Idemo onda nekim redom.

Onda kada se Sedam promijenilo u Osam – tajna koju znaju Vitezovi vjetra

Bilo je to i počelo je to u ono 'Doba kada su Bogovi postali Ljudi' i obitavali su među Njima. Na onoj strani najudaljenijih uporišta Vremena i Prostora, Oni (Vitezovi vjetra) Divlju rijeku pregaziše i utemelje Svoj Grad (Asgrad) koji imenom Svojim nazvaše.

Usred hladnog Sjevernog Prostranstva (Sylenc) uspnu se na Goru visoku (Wyghenh), posjedaše u tajnoviti krug, ogrnu se svojim plavim plaštevima i zapališe vatre. Sjedili su tu Danima strpljivo, Noćima osluškivali zvukove pozorno i čekali da se napokon Iskonska Tama izlije iz Ničega i uobliči u Beskonačnost.


ledeni snježni kristal ili Zvijezda Hawalandha kriju tajnu vitezova vjetra

Onda pak, kada se napokon rodila zvijezda Hawalanda Bogovi su postali Ljudi i Ljudi su postali Bogovi. Sedam je sjajnih Zvijezda tada na trenutak posudilo Osmoj Zvijezdi sjaj. Sedam se promijenilo u Osam da bi napokon postalo Jedan, pa opet Sedam koji se mijenja u Osam koji postaje Jedan.

Legenda je slobodno mogla započeti i započela je. Od tog trenutka Legenda je lutala s Njima tim Strašnim i Nezamislivim Ledenim prostranstvima sve dok se napokon nisu skrasili u Plavetnom Snu, jer Njihovo Vrijeme skoro je došlo, ali nikako prošlo.


ledena prostranstva koja je zauvijek prekrio snijeg i okovao ih led (krajobrazi Sylenca), mjesto Zimskog bedema, mjesto je i gdje je Legenda počela živjeti

Ovako su Oni koji znaju (magovi Hyghlandherha) opisali Veliku Tajnu drevnom narodu Sychytha. Athumanunh je jednostavno među sedam postojećih Zvijezdi (Velika kola, Mali Medvjed sa Sjevernjačom, Cefej, Kasiopeja, Perzej, Kapela, te blizance Kastora i Poluksa, ubacio svoju Osmu Zvijezdu (Hawaland).

Kada se te Zvijezde spoje pozorno u njihovom sjecištu postavi se Zvijezda Hawalanda, a potom se konstruira fini kristal snijega čije stranice diraju ta Zviježđa. Zapravo to je Zimsko Nebo koje su Alanđani vidjeli tijekom pet Svetih dana mjeseca Zvijezdoroda Nakon kojih je i Njima počela Nova Godina.


Asgrad, grad Vitezova vjetra koji oni svojim imenom nazvaše, središte je Zimskoga bedema koji se prostire ispod tajnovite planine Wyghenha, grad je to koji čuva Tajnu Vitezova vjetra


alandska zimska ruža (chroyha sanhatha) procvjeta samo jedan dan u godini, a mjesto gdje ona cvjeta poznato je samo Andraghonhu koji ponekad te ruže poklanja Sonsyrey i time ionako tajnu Tajnu čini još tajnijom

(nastavak - Naxyrh – katastrofa zbog koje je potonula Atlantida i uništeni Slavni gradovi, drugi put)

<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...