Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 27.09.2009.
Athumanunhova koračanja
Athumanunhova koračanja kroz mitologiju
Athumanunh, taj stari heroj bez imena, koji je nekad volio letjeti na krilima mitske Enhu ptice, ptice što pojavila se davno prije Osvita Vremena u samu zoru Hawalandha, u to prekrasno praskozorje ljudskoga roda, u to divno Jutro nakon što je okončana duga, topla i plava Noć što imala je ljepotu koja ponekad zna biti predivna, odlučio je opet malo letjeti (benuu paa) i otkrivati nove horizonte tajni što tako dobro su skrivene još prije samoga stvaranja Svijeta i sežu u ono prvotno doba, doba kada su se Slavni gradovi mirno i bezbrižno prostirali ispod plavih plašteva što načiniše ih Zvijezde daleke i sjajne, u ono doba koje možda još uvijek pamti Atlantidu tu najveću tajnu Prošlosti i najveću misteriju Sadašnjosti…
Opetovano će Athumanunh pisati i kazivati malo, pa govoriti nejasno tražeći praiskonsku Istinu, Istinu što je spozna Athumanunh tamo gdje su se njegova mašta i realnost po prvi puta dodirnule, ali se od samoga počeka nisu razumjele.
Opetovano će Athumanunh ulaziti u Tajne što mnogi već ih odavno smatraju starima, no, ništa što je staro ne znači da je zaboravljeno, ali kad već sada Athumanunh ulazi u dobro skrivene tajne, a tajne se ipak ne ispovijedaju, mnogi će pomisliti da su Athumanunhove riječi samo jeftini trik, no, nije tako! …
… jer kada Noć napokon ukrade Dan i kada to donese miran San, San taj predivni dar što imaju ga samo ljudi (jedino ljudi od svih živih bića, pa i Bogova, imaju tu privilegiju da mogu sanjati), bit će dovoljno samo slušati ritam Srca i Duše glas, pa da napokon postane svima jasno kako to Athumanunh korača kroz legende i već davno prije zaboravljene mitologije i divi se tim tajnama što tako su dobro skrivene u tom mudrom Vremenu što zna sve odgovore, pa se ga zato i plaši Svijet.
Iako je Vrijeme najmudrije i zna za sve odgovore, pa se ga poradi toga boji cijeli Svijet, Vrijeme se ipak potajno boji piramida što u sam Osvit Vremena izgradiše ih drevni Egipćani koji su okruženi smrtonosnim pustinjama uspjeli izgraditi visokorazvijenu kulturu koja je trajala više od tri milenija. Kultura je to koja se razvila meteorskom brzinom i stvorila prvu državu u historiji ljudskog roda, kultura koja će kasnije nadahnuti i sve ostale civilizacije nakon nje.
Iako drevni Egipćani nikada nisu uspjeli odgonetnuti čudo velike životodavne rijeke Nil koja ima je nesebično donosila život, ipak su oni utemeljitelji najstarijeg oblika ljudskog razmišljanja i društvene organizacije.
No, dobro bilo bi to dovoljno za početak Athumanunhova koračanja kroz mitologiju, pa oni koji žele mogu koračati zajedno s Athumanunhom:
}{ Na uskom područje plodne zemlje, zemlje koja je omeđena opasnim pješčanim pustinjama i visokim kamenim liticama, u zemlji gdje prebivaju strašni i zli duhovi, Athumanunh se susreo s 'čuvarima polja nade i obećanja'.
Imena tih nevjerojatnih bića, što mijenjaju svoja imena i obličja, pa se tako pojavljuju na trenutak u ljudskom, pa onda u životinjskom, nedugo nakon toga u biljnom, da bi se napokon na kraju utjelovili u nekom složenom obličju, su slijedeća: Aken, Kherti, Nemti, Mahaf i Khentiamenti.
Athumanunh pozdravlja ta nevjerojatna i gotovo nezamisliva bića riječima koje oni razumiju i u kojima prepoznaju Athumanunhove dobre namjere: 'O, Vi bića Unnefer, dajte da pijem ono što i Vi pijete, dajte da živim kao što Vi živite, dajte da budem snažan kao što ste Vi snažni!'
Bića pozdrave Athumanunha otvorenim dlanom desne ruke što drevni je pozdrav dobrodošlice i dobrih namjera: 'Neka ti je noć sklona Athumanunh! Otkuda ti u ovo doba i na ovom mjestu?' }{
Hajde, probajte pogoditi gdje je to zalutao Athumanunh? Ako ne možete ne brinite, drugi put vam otkrijem gdje sam to bio i tko su ta bića nevjerojatna i gotovo nezamisliva što stalno mijenjaju svoja imena i obličja, pa se tako na trenutak pojavljuju u ljudskom, onda pak u životinjskom, zatim nedugo nakon toga u biljnom, da bi se napokon na kraju utjelovili u nekom složenom obličju.
| < | rujan, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...