Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 03.02.2009.

Svjetska mitologija

Potop – mezopotamska verzija

Mitska priča mezopotamske mitologije o velikom potopu (poplavi), a koji su na Zemlju poslali sami bogovi u namjeri da unište svekoliki život na Zemlji, veoma je slična biblijskoj inačici. Tako su po mezopotamskoj inačici za stvaranje potopa odgovorna četiri boga: Anu – vrhovni bog, Enlil – Anuov savjetnik i glavni kreator potopa, Ninurt – sin Enlilov i Ennugi – bog nadziratelj nebeskih vodenih kanala. No, u tu mitsku priču slučajno se umiješao i peti bog imena Ea, bog koji je volio i brinuo se za ljude. Tako je Ea otkrio božanski naum čovjeku imena Utnapishtim, te ga je podučio kako da izgradi brod (arku) koji će ga spasiti tijekom potopa. Utnapishtim se strogo pridržavao savjeta i naredbi koje mu je izdao Ea, pa je tijekom izgradnje broda težio strogim mjerama koje mu je odredio bog Ea. Sukladno naputcima boga Ea Utnapishtim je brod opskrbio svim vrstama zaliha uključujući i zlato i srebro, te raznim životinjama, a na kraju dan prije potopa u brod je Utnapishtim ukrcao cijelu svoju familiju. Kada pak je oluja nastupila ista je bila toliko strašna da su je se prestrašili i sami bogovi koji su poput pasa puzali uz vanjske zidove Neba gdje bi se prestrašeno šćućurili. Potop je potrajao sedam dana i sedam noći, a kad se Utnapishtimov brod nasukao na vrh neke planine on je pustio lastavicu, grlicu i gavrana. Prvo se vratila lastavica, potom i grlica, ali gavran se nije vratio. Bio je to signal Utnapishtimu da je potop završio. Nakon toga Utnapishtim je prinio žrtvu zahvalnicu svim bogovima osim Enlilu kojeg je smatrao i najodgovornijim za poplavu. Enlil pak je bio silno ljut što je itko uopće preživio, ali na zapovijed Anua kojem se njegova ideja o potopu više nije dopadala, morao je Enlil pristati na to da Utnapishtima i njegovu suprugu uzdigne u Nebo i načini ih ravne bogovima.


Enlil

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...