Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
srijeda, 23.07.2008.
Svjetska mitologija
Šiva – mrgodni samotnjak
U direktnoj suprotnosti bogu Višnu je bog Šiva. Šiva je mrgodni samotnjak, a podjednako mrzi ljude i bogove. Vedski preteča mu je bog Rudra (bog divljine, divljih i opasnih životinja, džungle i planinskih vrhova) koji je kaznio Prajaptija. Kada su bogovi prvi puta prinosili žrtvu, uskratili su Rudri njegov dio. Rudra je pobjesnio i napao bogove u obličju divlje razjarene zvijeri. Šiva je uzeo za ženu Sati (utemeljila je običaj 'sati' – samospaljivanje udovica). Sati je Dakšina kći, a Dakša je prinijevši žrtvu propustio pozvati Šivu, pa je Sati osramoćena od vlastitog oca skočila u žrtvenu vatru. Šiva je opet pobjesnio, odrubio glavu Dakši i bacio je u vatru, te zauvijek zabranio žrtveni obred. No, bogovi su pali ničice pred Šivu i umolili ga da povuče svoju odluku i dopusti žrtveni obred. Šiva pristane, te sam načini vlastiti obred u kojem oživi Dakšu dajući mu glavu žrtvovane koze. Tim vlastitim žrtvenim obredom Šiva se konačno vratio među bogove. Kakvu ulogu i zadaću ima zapravo Šiva u hinduskoj mitologiji? Šiva je taj koji je ubio Smrt. Zapravo, kad mu je Smrt obećala da će poštedjeti bogove, Šiva je poštedi. No, mitska priča zapravo kazuje o tomu da je nakon smrti Sati Šiva odbijao da se ponovno oženi, a bogovi su trebali vođu u ratu protiv demona Tarake. Bogove je mogao voditi samo Šivin sin, pa su se bogovi dogovorili da Kama – bog žudnje, odapne na Šivu svoju cvjetnu strijelu, te time dokonča njegovu bezvoljnost. No, Šiva misleći da mu prijeti opasnost, otvori svoje treće oko (u sredini čela), spali Kamu do pepela. Na zamolbu Kamine žene Šiva oživi Kamu i napokon uzme drugu ženu. Bila je to Parvati, kćer planine Himalaje. No, iako je šiva godinama obljubljivao Parvati, nije postao otac. Bogovi opet izaberu jednoga među sobom, ovaj put to je bio Agni. Agni – bog vatre preobliči se u papigu i u kljunu ponese Šivino zlatno sjeme te ga ispusti u rijeku Ganges. Šest Plejada, žene sedmorice mudraca što čine zviježđe Velikog Medvjeda, pronađu Šivino zlatno sjeme i porode dječaka sa šest glava. Bio je to zapravo bog Skanda – bog ratnik, šestoglavi Šivin sin, kojeg su bogovi čekali da ih povede u bitku protiv demona Tarake.
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...