Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 25.07.2008.

Svjetska mitologija

Skanda i Ganesha – sinovi Shive

Skanda je veliki božanski ratnik, mnogoglavi bog rata koji nosi koplje i jaše na paunu. Čim se rodio Skanda je strijelama gađao planine i tako plašio ostale bogove. Čak je i Indra bio zabrinut tom igrom od koje su strahovali bogovi i tresle se planine. Tako je, na zamolbu ostalih bogova, Indra poslao božanske Majke da ubiju Skandu prije nego on uništi bogove i cijeli Svijet. No, kada su Majke ugledale sjaj i moć Skande, one se uplaše, te podoje maloga Skandu svojim božanskim mlijekom. Tada Indra sam napadne Skandu pogodivši ga gromovitom strijelom božanskom. Strijela raskoli Skandin bok, ali iz njega iskoči drugi ratnik u punoj bojnoj opremi. Indra se uplaši te se nakloni Skandi i odluči ga nadalje i sam štovati. Kada se to među bogovima razriješilo Skanda ode da učini ono zbog čega je i rođen – da ubije demona Taraku. Za Skandom, božanskim vojskovođom (kao što je Indra bio u Vedsko doba), pođe silna božanska vojska bogova. Kao i Skandi, Indra je prijetio i Ganeshi, drugom sinu Shive i bratu Skandi. No, Ganeshi je zapravo veća opasnost prijetila od vlastitog oca boga Šive. Naime, kada je Parvati poželjela postati majkom Šiva baš nije bio raspoložen da joj u tomu pomogne, pa joj je prezrivo dobacio neka si dijete napravi od crvenog sukna. Tako je Parvati od sukna doista i načinila predivnog sinčića. No, kada je Šiva dotaknuo dijete, djetetu otpadne glava, a Parvati postane neutješna. Šiva odluči popraviti stvar, pa pošalje božanskog bika Nandija, svog nositelja i vratara, da djetetu pribavi drugu glavu. Nandi donese glavu Airvate (bijeli slon na kojem jaše Indra), pa to sada iskrsne u problem Indre i Šive. Napokon Šiva smiri Indru uputivši ga da baci obezglavljeno tijelo Airvate u ocean, pa kad je bilo 'bućkanje' mora Airvatino tijelo se pojavilo neoštećeno. Bogovi su Ganeshi poklonili štakora (štakor je životinja za koju nema zaprijeka, jer uvijek pronađe put), pa je tako Ganesha zapravo postao bog zaprijeka te zaštitnik trgovaca i pisara. Naime, temeljna zadaća Ganeshe bila je da postavlja zaprijeke onima koji bi previše lako željeli stići do Neba, odnosno da uklanja zaprijeke onima koji su vjerni i krijeposni. Ganesha se oženio s dvije božice. Jedna Ganeshina družica je Uspjeh, a druga Duhovitost. Mitološka priča kazuje da se i njegov brat Skanda zaljubio u njih, pa je bratu predložio takmičenje. Onaj koji prvi obiđe Svijet uzet će ove dvije božice za svoje žene. Ganesha je dakako pristao. Dok je Skanda bio tipičan primjer 'atlete', pa dok je on optrčavao Svijet, lukavi Ganesha polako se gegao oko svojih roditelja. Naime, njegovi roditelji u mitologiji zapravo predstavljaju Svijet. Pobijedio je Ganesha, a Skanda je morao priznati poraz.

srijeda, 23.07.2008.

Svjetska mitologija

Šiva – mrgodni samotnjak

U direktnoj suprotnosti bogu Višnu je bog Šiva. Šiva je mrgodni samotnjak, a podjednako mrzi ljude i bogove. Vedski preteča mu je bog Rudra (bog divljine, divljih i opasnih životinja, džungle i planinskih vrhova) koji je kaznio Prajaptija. Kada su bogovi prvi puta prinosili žrtvu, uskratili su Rudri njegov dio. Rudra je pobjesnio i napao bogove u obličju divlje razjarene zvijeri. Šiva je uzeo za ženu Sati (utemeljila je običaj 'sati' – samospaljivanje udovica). Sati je Dakšina kći, a Dakša je prinijevši žrtvu propustio pozvati Šivu, pa je Sati osramoćena od vlastitog oca skočila u žrtvenu vatru. Šiva je opet pobjesnio, odrubio glavu Dakši i bacio je u vatru, te zauvijek zabranio žrtveni obred. No, bogovi su pali ničice pred Šivu i umolili ga da povuče svoju odluku i dopusti žrtveni obred. Šiva pristane, te sam načini vlastiti obred u kojem oživi Dakšu dajući mu glavu žrtvovane koze. Tim vlastitim žrtvenim obredom Šiva se konačno vratio među bogove. Kakvu ulogu i zadaću ima zapravo Šiva u hinduskoj mitologiji? Šiva je taj koji je ubio Smrt. Zapravo, kad mu je Smrt obećala da će poštedjeti bogove, Šiva je poštedi. No, mitska priča zapravo kazuje o tomu da je nakon smrti Sati Šiva odbijao da se ponovno oženi, a bogovi su trebali vođu u ratu protiv demona Tarake. Bogove je mogao voditi samo Šivin sin, pa su se bogovi dogovorili da Kama – bog žudnje, odapne na Šivu svoju cvjetnu strijelu, te time dokonča njegovu bezvoljnost. No, Šiva misleći da mu prijeti opasnost, otvori svoje treće oko (u sredini čela), spali Kamu do pepela. Na zamolbu Kamine žene Šiva oživi Kamu i napokon uzme drugu ženu. Bila je to Parvati, kćer planine Himalaje. No, iako je šiva godinama obljubljivao Parvati, nije postao otac. Bogovi opet izaberu jednoga među sobom, ovaj put to je bio Agni. Agni – bog vatre preobliči se u papigu i u kljunu ponese Šivino zlatno sjeme te ga ispusti u rijeku Ganges. Šest Plejada, žene sedmorice mudraca što čine zviježđe Velikog Medvjeda, pronađu Šivino zlatno sjeme i porode dječaka sa šest glava. Bio je to zapravo bog Skanda – bog ratnik, šestoglavi Šivin sin, kojeg su bogovi čekali da ih povede u bitku protiv demona Tarake.

ponedjeljak, 21.07.2008.

Svjetska mitologija

Avatari (silasci, utjelovljenja) boga Višnua

Bog Višnu nije najznačajniji bog, ali je naročito blagonaklon ljudskome rodu, a nevjerojatno je sposoban i pronicljiv, te razborito sažimajući stvari uvijek postavlja na pravo mjesto. U najšire prihvaćenoj hinduskoj predaji o bogu Višnu zapisano je tako deset njegovih utjelovljenja (obličja) ili avatara. Prvi avatar je mitska riba Matsya koja je spasila Manua poučivši ga kako izgraditi barku, te na nju pohraniti sjeme svega stvorenoga. U istom obličju (Matsya) Višnu ubija čudovišnog demona koji je ukrao Vede. Drugi avatar je mitski divovski vepar Varaha u čijem obličju je Višnu spasio Zemlju s dna Oceana na koje ju je povukao snažni demon. Treći avatar boga Višnua je mitska kornjača Kurma u čijem obličju Višnu stavlja 'bućkalo' za pravljenje napitka besmrtnosti sebi na leđa, jer je prijetila opasnost od snažnih potresa koji su bili izazvani tim 'bućkanjem'. Četvrti Višnuov avatar je Narasimha, obličje čovjeka lava, u kojem je Višnu ubio opasnog demona Hiranyakashipua. Peti avatar je obličje patuljka Vamana koji je u tri koraka izmjerio Svijet i time spasio bogove u trenutku kada su demoni zauzeli cijelu Zemlju. Šesti avatar Višnua je Parashurama (Rama) u čijem obličju Višnu osvećuje smrt svoga oca Jamadagnia razorivši cijelu ratničku kastu, te predavši Zemlju na upravljanje svećeničkoj kasti. Sedmi avatar je utjelovljenje kao princ Rama čiju ženu Situ ugrabi demon Ravana. U obličju princa Rame, uz pomoć brata Lakšmana i Hanumana (poglavara mitskog majmunskog naroda), Višnu pronalazi i izbavljuje Situ. Osmi avatar je obličje pastira Krišne koji je ubio ljudske kraljeve koji su zapravo bili zakarabljeni (maskirani, prerušeni) demoni. U obličju nestašnog, mudrog i lukavog Krišne Višnu ljubuje s govedaricama Gopama kojima usput krade mlijeko i maslac, a kasnije je to samo jedna Gopa imena Radha. Krišna je napustio Zemlju kada ga je jedan lovac zamijenio s jelenom i pogodio ga u petu, gdje je jedino i bio ranjiv. (Opet će sebi Athumanunh dopustiti slobodu promišljanja i na trenutak pomisliti na još jednog mitskog junaka starih Grka – Ahileja) Deveti Višnuov avatar je Buddha u koji se utjelovio nakon smrti Krišne. U tom obličju Višnu je preobratio demone s hinduizma na budizam. To se događa u najgorem (sadašnjem) razdoblju Svijeta koje se naziva Kali i koje mora biti razoreno kako bi nastupilo novo i pravednije razdoblje. Deseti avatar Višnua je obličje ratnika jahača imena Kalki. Bog s konjskom glavom je raniji Višnuov lik, pa Kalkija u mitologiji češće prikazuju kao bijelog konja nego kao jahača na bjelom konju. U tom posljednjem obličju Višnu će protjerati okrutne kraljeve iz Indije, uništiti krivovjerne, te spasiti preostale dobre ljude od kojih će se uzdići narodi novoga doba.

nedjelja, 20.07.2008.

Svjetska mitologija

Bogovi ljudski dobrotvori

Žrtvujući čovjeka Smrti, bogovi su dobili Besmrtnost, pa su stoga zauvijek osjećali potrebu da pomažu ljudima, da budu dobrotvori ljudskoga roda. Tako u hinduskoj mitologiji pored boga smrti postoji i kralj smrti nazvan Yama, sin Vivasvate (Sunca). Yama je prvi čovjek koji je umro kako bi bogovi dobili Besmrtnost. Šareni psi Yamini su izaslanici i oni lutaju među ljudima čekajući da, nakon što čovjek umre i tijelo mu bude spaljeno, dušu umrlog odvedu pod Zemlju u carstvo svijetlosti i mjesto radosti kojim upravlja kralj Yama. Vivasvata jedno je od obličja (vidova) Surye koji je bog Sunca, a koji se kasnije u hinduskoj mitologiji poistovjećuje s bogom Višnu. Drugi sin Vivasvate (Sunca) je Manu (zrcalna slika Yame) praotac ljudskoga roda koji je prinio prvu žrtvu žrtvujući svoju kćer Idu (žrtva). Manua je od Potopa spasila riba Matsya (jedan od avatara boga Višnu). Iako su gotovo svi vedski bogovi (osobito Indra i Višnu) pomagali smrtnim ljudima, najznačajnija dobročinstva ljudima činili su božanski blizanci Asvini (konjanici) braća Yame i Manua.
Asvini (božanski blizanci možda su slični grčkim mitološkim blizancima, samo da opet Athumanunh ne izazove situaciju) su sinovi Vivasvate (Sunca) i kćeri Tauštara (božanski zanatlija) koja se u namjeri zaštite od neumjerene Vivasvatine strasti preobličila u kobilu, a kao svoju zamjenu ostavila ženu posve nalik na nju. S tom ljudskom ženom Vivasvata je izrodio Yamu i Manua, a kad je shvatio podvalu preobličio se u pastuha i izrodio božanske blizance konjanike Asvine. Otuda onda Yama i Manu smrtnici, a Asvini bogovi. Svoju pretjeranu sklonost prema smrtnim ljudima isprva su Asvini plaćali time što im je Indra uskraćivao Somu (božanski napitak besmrtnosti). No, kada su Asvini vratili glavu mudracu Dadhyanchu, koju mu je odrubio Indra (kako bi zaštitio tajnu o Somi za koju je Dadhyanch znao), on im iz zahvalnosti pokloni tajnu napitka. U drevnim zapisima (Vedama) ostalo je zapisano da su Asvini učinili cijeli niz dobročinstava prema ljudima, pa izgleda da se to ogleda zapravo u liječenju ljudi od svakojakih bolesti što napadaju krhki rod ljudski.

subota, 19.07.2008.

Svjetska mitologija

Vječna borba bogova i demona

Uz mitove o Postanku, u hinduskoj mitologiji, vrlo česti su i mitovi o vječnoj borbi bogova i demona. Naime, tekstovi govore da su bogovi i demoni zapravo braća koja imaju istoga oca (Prajaptija - stvoritelja, Tvaštara – božanski zanatlija, ili Kashyapa – božanski mudrac), ali različite majke. Tako je bogove rodila Adita (Beskonačnost) – božica Neba, a demone pak demonska Dita. Borba bogova i demona započinje trenutkom kada Indra – kralj bogova ubija Višvarupu – božanskog svećenika demonskog podrijetla koji sluša savjete svoje demonske majke i podriva bogove u korist demona. Indra je poradi toga kažnjen, jer ubojstvo svećenika je grijeh i za bogove, pa je Indra prisiljen svoj grijeh prenijeti na Zemlju, vode i žene, ali im je zauzvrat on osigurao moć plodnosti i rađanja. U toj vječnoj borbi bogova i demona za prevlast i moć, bogovi postaju istinoljubivi, a demoni prijetvorni. Na kraju pobjedu odnose bogovi, jer su im se pridružila dva vrlo bitna boga i jedna božica koji su u početku neutralni. Bogovi su Agni – bog vatre i Soma – bog napitka besmrtnosti, te božica Vah – božica govora. Upravo ova božanstva izuzetno su značajna tijekom provedbe obredne moći i žrtvovanja, pa lišeni njihove naklonosti demoni gube borbu i prognani su u mračni Podzemni svijet.

petak, 18.07.2008.

Svjetska mitologija

Stvaranje i Postanak

U početku nije bilo Dana, nije bilo Noći, nije bilo Smrti i nije bilo Besmrtnosti. Tada se u uzajamnom odnosu Tmine (žensko) i prvobitne vodene mase (muško) rodila Žudnja. Za taj početak stvaranja nisu znali čak ni Hinduski bogovi, jer su se oni pojavili tek nakon nastanka Svijeta. U Hinduskoj mitologiji o Postanku razlikuju se čak tri priče o postanku Svijeta. U prvoj priči iz Kaosa pojavljuje se bog Indra (gospodar oluje i kiše) kralj bogova i on odvaja Nebo od Zemlje kako bi se moglo podići Sunce bog Višnu (gospodar Sunca) koji će stvoriti tri svijeta: Nebo, Zemlju i Zrak (eter). Tim svjetovima u početku upravlja Varuna (gospodar voda) stari bog Neba i kozmičkog poretka. Druga mitska priča kazuje o tomu kako je Puruša kozmički (prvi) čovjek žrtvovan (raskomadan), te su od njegovih dijelova tijela stvoreni Svemir i četiri kaste (svećenici, ratnici, svjetina i sluge). Treća mitska priča kazuje o bogu Prajapati (gospodar svih bića) bog stvoritelj Svemira, otac bogova i demona, a kasnije on će postati bog Brahma (Stvoritelj). U toj priči bog Prajapati ima četiri sina (Vatra, Vjetar, Sunce i Mjesec) i jednu kćer Ushas (Zora). Za predivnom Zorom žude kako otac tako i braća. Dok je otac progoni ona mu bježi i skriva se u raznim obličjima životinja, a Prajapati prosipa svoje božansko sjeme bezuspješno Zemljom, a isto čine i božanska braća Zore, sinovi Prajapati. Iz tog bezuspješnog pokušaja opasivanja Zore i uzaludnog prosipanja božanskog sjemena po Zemlji rodit će se bog Rudra (gospodar zvijeri) bog divlje prirode i džungle povezan sa smrću i bolešću.

<	srpanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...