Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 21.07.2008.
Svjetska mitologija
Avatari (silasci, utjelovljenja) boga Višnua
Bog Višnu nije najznačajniji bog, ali je naročito blagonaklon ljudskome rodu, a nevjerojatno je sposoban i pronicljiv, te razborito sažimajući stvari uvijek postavlja na pravo mjesto. U najšire prihvaćenoj hinduskoj predaji o bogu Višnu zapisano je tako deset njegovih utjelovljenja (obličja) ili avatara. Prvi avatar je mitska riba Matsya koja je spasila Manua poučivši ga kako izgraditi barku, te na nju pohraniti sjeme svega stvorenoga. U istom obličju (Matsya) Višnu ubija čudovišnog demona koji je ukrao Vede. Drugi avatar je mitski divovski vepar Varaha u čijem obličju je Višnu spasio Zemlju s dna Oceana na koje ju je povukao snažni demon. Treći avatar boga Višnua je mitska kornjača Kurma u čijem obličju Višnu stavlja 'bućkalo' za pravljenje napitka besmrtnosti sebi na leđa, jer je prijetila opasnost od snažnih potresa koji su bili izazvani tim 'bućkanjem'. Četvrti Višnuov avatar je Narasimha, obličje čovjeka lava, u kojem je Višnu ubio opasnog demona Hiranyakashipua. Peti avatar je obličje patuljka Vamana koji je u tri koraka izmjerio Svijet i time spasio bogove u trenutku kada su demoni zauzeli cijelu Zemlju. Šesti avatar Višnua je Parashurama (Rama) u čijem obličju Višnu osvećuje smrt svoga oca Jamadagnia razorivši cijelu ratničku kastu, te predavši Zemlju na upravljanje svećeničkoj kasti. Sedmi avatar je utjelovljenje kao princ Rama čiju ženu Situ ugrabi demon Ravana. U obličju princa Rame, uz pomoć brata Lakšmana i Hanumana (poglavara mitskog majmunskog naroda), Višnu pronalazi i izbavljuje Situ. Osmi avatar je obličje pastira Krišne koji je ubio ljudske kraljeve koji su zapravo bili zakarabljeni (maskirani, prerušeni) demoni. U obličju nestašnog, mudrog i lukavog Krišne Višnu ljubuje s govedaricama Gopama kojima usput krade mlijeko i maslac, a kasnije je to samo jedna Gopa imena Radha. Krišna je napustio Zemlju kada ga je jedan lovac zamijenio s jelenom i pogodio ga u petu, gdje je jedino i bio ranjiv. (Opet će sebi Athumanunh dopustiti slobodu promišljanja i na trenutak pomisliti na još jednog mitskog junaka starih Grka – Ahileja) Deveti Višnuov avatar je Buddha u koji se utjelovio nakon smrti Krišne. U tom obličju Višnu je preobratio demone s hinduizma na budizam. To se događa u najgorem (sadašnjem) razdoblju Svijeta koje se naziva Kali i koje mora biti razoreno kako bi nastupilo novo i pravednije razdoblje. Deseti avatar Višnua je obličje ratnika jahača imena Kalki. Bog s konjskom glavom je raniji Višnuov lik, pa Kalkija u mitologiji češće prikazuju kao bijelog konja nego kao jahača na bjelom konju. U tom posljednjem obličju Višnu će protjerati okrutne kraljeve iz Indije, uništiti krivovjerne, te spasiti preostale dobre ljude od kojih će se uzdići narodi novoga doba.
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...