Bogovi ljudski dobrotvori
Žrtvujući čovjeka Smrti, bogovi su dobili Besmrtnost, pa su stoga zauvijek osjećali potrebu da pomažu ljudima, da budu dobrotvori ljudskoga roda. Tako u hinduskoj mitologiji pored boga smrti postoji i kralj smrti nazvan Yama, sin Vivasvate (Sunca). Yama je prvi čovjek koji je umro kako bi bogovi dobili Besmrtnost. Šareni psi Yamini su izaslanici i oni lutaju među ljudima čekajući da, nakon što čovjek umre i tijelo mu bude spaljeno, dušu umrlog odvedu pod Zemlju u carstvo svijetlosti i mjesto radosti kojim upravlja kralj Yama. Vivasvata jedno je od obličja (vidova) Surye koji je bog Sunca, a koji se kasnije u hinduskoj mitologiji poistovjećuje s bogom Višnu. Drugi sin Vivasvate (Sunca) je Manu (zrcalna slika Yame) praotac ljudskoga roda koji je prinio prvu žrtvu žrtvujući svoju kćer Idu (žrtva). Manua je od Potopa spasila riba Matsya (jedan od avatara boga Višnu). Iako su gotovo svi vedski bogovi (osobito Indra i Višnu) pomagali smrtnim ljudima, najznačajnija dobročinstva ljudima činili su božanski blizanci Asvini (konjanici) braća Yame i Manua.
Asvini (božanski blizanci možda su slični grčkim mitološkim blizancima, samo da opet Athumanunh ne izazove situaciju) su sinovi Vivasvate (Sunca) i kćeri Tauštara (božanski zanatlija) koja se u namjeri zaštite od neumjerene Vivasvatine strasti preobličila u kobilu, a kao svoju zamjenu ostavila ženu posve nalik na nju. S tom ljudskom ženom Vivasvata je izrodio Yamu i Manua, a kad je shvatio podvalu preobličio se u pastuha i izrodio božanske blizance konjanike Asvine. Otuda onda Yama i Manu smrtnici, a Asvini bogovi. Svoju pretjeranu sklonost prema smrtnim ljudima isprva su Asvini plaćali time što im je Indra uskraćivao Somu (božanski napitak besmrtnosti). No, kada su Asvini vratili glavu mudracu Dadhyanchu, koju mu je odrubio Indra (kako bi zaštitio tajnu o Somi za koju je Dadhyanch znao), on im iz zahvalnosti pokloni tajnu napitka. U drevnim zapisima (Vedama) ostalo je zapisano da su Asvini učinili cijeli niz dobročinstava prema ljudima, pa izgleda da se to ogleda zapravo u liječenju ljudi od svakojakih bolesti što napadaju krhki rod ljudski.
< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...