Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 19.04.2008.

Legenda o Alandiji i Priče o Balanmunghu

Vrijeme Balanmungha – vrijeme 'Onih koji idu uspravno'

… 'Ne! Nikamo ti nećeš poći dječače! Akhadeyu, sine Andraghonov, sve sam već ovo jednom proživljavala s tvojim ocem i zato će sada napokon biti po mom! Jesam li bila dovoljno jasna mladiću!?' Ozbiljna, uspravna, lijepa kao nikada prije, glasno i jasno prekorila je mladića Gospodarica Toplih mora Južnih usred grada Asgrada, grada kojeg su sada opasivala dva snažna bedema, jedan stari, ali moćan onaj Zimski bedem i jedan novi tek u narastanju podizan i klesan od bijelog mramora alandskog i koji će uskoro nositi naziv Zydhalan. Mladić priđe alandskoj carici, majci svojoj, posljednjoj kćeri bajnih vila Charyzmha, a tada mu se pogled sretne s djevojčicom koja je već polako postajala djevojka, jer na njoj su se već vidjeli prvi zorni znakovi mlade amazonske djevojke. Bila je to Alanha, Rebhekha - Jutarnja zvijezda Alanđana, kako su je od milja nazivali Alanđani, kćer Sonsyreyna, unuka vila Charyzmha. 'Moje Theodonkhe i ja rado ćemo ti pomoći brate u tvom naumu, ali majka je ovaj put potpuno u pravu i moramo ostati u Asgradu sve dok se naš otac ne vrati s Vitezovima vjetra. Kada se to dogodi ti i tvoji Sinovi Sjevera lako ćete se moći ogledati s Pysyanekhyma u dolini zelenog Mandraghonha.' Djevojka je pokušala uvjeriti brata podržavajući majčinu zabranu. Mladić uzdahne i nemoćno raširi ruke: 'Ne razumijem vas zašto se toliko bojite, pa otac je i ostavio generala Unakasa i njegove Krilate jahače da me prate i čuvaju. Moji Sinovi Sjevera i Krilati jahači garancija su da ja mogu vratiti odrede Pysyanekha natrag preko rijeke Mandraghonha.' Sonsyreya se okrene prema generalu Unakasu i prostrijeli ga pogledom. General Unakas koji do tada nije pokazivao nikakav interes za upliv u prepirku odjednom se podigne iz stolice, položi desnu ruku na rame mladoga Akhadeya i ozbiljno ga savjetuje: 'Prinče moj, Tvoja je hrabrost neupitna, a ja i moji Krilati jahači pratili bi te i na sam rub Svijeta poznatoga, ali Vaša je majka dobro govorila. Ipak će biti bolje da pričekamo Andraghonha, vašega oca, jer s njim jašu najbolji alandski jahači koji …' General Unakas nije stigao završiti rečenicu, jer je u dvornice gotovo upao stražar uzbuđeno izvijestivši Sonsyrey: 'Gospodarice moja, pred vratima Zimskoga bedema pojavili su se Srebreni kopljanici generala Sague, a oni su prethodnica Andraghonovha. General Sagua Ti poručuje da sa Sjevera jašu mnogobrojni Zaboravljeni ratnici i već su nadomak Asgrada. Ima ih na tisuće ogrnutih u plave ogrtače koji im lepršaju na ovom svježem zraku. Na čelu su generali Paska i Amaksos koji je razvio Njegov srebreni stijeg na kojem vijori Njegova zastava, a prate ih mnogobrojni ratnici Šumskih patrola i Protyronovih Noćnih očiju. Iza njih u gustim redovima ponosno jašu Jutarnje ptice generala Wowokhe, a iza njih su u nikada viđenom broju mnogobrojni Snježni odredi generala Isydorha. Lijevo i desno od njih u samo njima razumljivom složaju jašu Crni strijeličari generala Peksa. Na snažnim bijelcima jašu Modri oklopnici generala Kaybaha. Slijede ih dugi i gusti redovi Čuvara Zimskog bedema generala Zumaha, a uz njih su ostali Vitezovi vjetra koji jašu ispred Njega. On je posljednji u toj dugoj koloni i mirno jaše svog zelenka koji kao da je svjestan da na leđima nosi najmoćnijeg među kraljevima Okolnih naroda pod čijim nogama brzo struji vjetar sjeverni, moćan i opasan vjetar koji već dugo nismo vidjeli u krošnjama srebrenih borova.' Sonsyrey uzdahne s olakšanjem i tiho prozbori za sebe: 'O, boginjo Tocy, napokon sam Ga uspjela urazumiti.' Potom Sonsyrey izda zapovjedi svojim dvorjanima i kontesama: 'Neka se cijeli Asgrad spremi za doček!' Nad Asgradom padalo je predvečerje još jedne alandske zimske noći, nebo je bilo plavo, a na Istoku već su se pojavljivale prve zvijezde, dok je na dalekom Zapadu još uvijek bilo svjetlosti Sunca koje je tonulo iza vrhova Wyghen planine. Zrak je bio svjež i odjednom ispunjen mnogim miomirisima koje kao da su odjednom ispustile nepregledne šume srebrenih borova. Niotkud opet pojavi se starac Sychytha kojem je nešto mlađi Sychytha pomagao u hodu. Stari Tahunah zaustavi se odjednom, okrene se nešto mlađem: 'Vidiš Nehenufh, o ovom sam ti danu pričao. Ovaj će Dan sada svima postati drag, a ova Noć bit će lijepa i blažena, a Jutro spokojno i više neće biti straha, jer Legenda je ispunjena i priča o Alandiji napokon je ispričana. Moje je doba završilo i počinje Novo doba koje pripada tebi. Mnogo toga je ispunjeno, ali još mnogo toga mora biti da bi napokon moglo nastupiti 'Vrijeme Onih koji idu uspravno' i zato dobro pazi! Tvoja je zadaća da paziš na to nastajanje Novog doba, baš onako kako sam ja čuvao priče Staroga doba. Vrijeme Snova završeno je i započinje Novo vrijeme, Vrijeme Ljudi, a ljudi su još uvijek ranjivi i najčudniji od svih živih stvorova koji su ikada Zemljom koračali. Ljudi su uništili Savez moćnih Slavnih gradova i skrivili potopu legendarne Atlantide, a potom su neki novi ljudi izgradili još moćniji savez Sjevera i Juga kojeg su onda spremno poduprli savezi Istoka i Zapada. Ja sam bio protivnik Hladnim vatrama i obavio sam svoj posao, pa ću uskoro i otići, ali pojavilo se novo breme koje će pritiskati tvoja pleća i zato ti moraš nastaviti tu gdje ću ja stati. Andraghonova loza Armahalanha sada je osnažena čistom lozom Sunatockha i kroz vene mladoga Akhadeyha sada teče krv stare loze koja je starija i od naše…'

<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...