Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 08.12.2007.
Legenda o Alandiji
Apyon – grad carice Tanye
Nakon što su opet prešle preko rijeke Hesperaskhe i napustile područje Alandije Sonsyreyne Dayadonkhe dočekaju dyasparskhe ratnice princeze Shenhe. Shenha je sestra Andraghonova i upravo je ona Sonsyrey otkrila put do skrivenog mosta Armagedonhe, te je zamolila da se na povratku sastanu u gradu njezine i Andraghonove majke. Grad Apyon, grad waluzyskyh Amazonki, rodni je grad Andraghonov smješten u predivnom zavoju velike zelene rijeke Mandraghonha na samom sjeveru Waluzye zemlje cara Thandera oca Andraghonova. Sunce je polako nestajalo iza visokih Woltan planina, a sjene su sve više rasle. Staza kojom su Dyasparkhe vodile Dyadonkhe sve je više zalazila u mračne šume Waluzye, no, Sonsyrey ovdje nije osjećala nikakvu tajnovitost, čak su je šume Waluzye podsjećale na Anubyskhe i Amaryanskhe šume koje je toliko obožavala uvijek kada bi bila u posjetu svojoj braći. No, mrak i tama sve su više otežavali putovanje, pa su Dyasparkhe napokon pripalile svoje svjetiljke, a onda su napokon izbile na čistinu ispred grada Apyona iznad kojeg se izdizalo blijedo večernje nebo na kojem su se tek pojavile najranije Zvijezde. Duboki opkop opasivao je cijeli grad Apyon, a iza njega podizao se zemljani nasip na kojem je bio bedem koji je čuvao sigurnost grada Apyona. Na samom ulazu u grad Dysparkhe i Dyadonkhe dočekaju Waluzyankhe carice Tanye. Jedna od Waluzyanskih kneginja obrati se Sonsyrey i njezinim Dyadonkhama: 'Dobro došle u grad Apyon u kojem stoluje mudra carica Tanya, gospodarica Waluzyanaca slavnih ratnika Thanderovih. Kako se noć sve više spuštala, tako se sve više svjetala palilo u gradu Apyonu sve dok cijeli grad nije nalikovao na svjetleću buktinju koja sjaji kao plamen Zvijezda kojih je bilo sve više na nebu. Kada su Amazonke prošle kroz visoka, široka i čvrsta vrata Apyona pred njima se ukazala široka tratina koja je bila brižljivo njegovana i košena. Točno na sredini te livade iz zemlje je izvirao maleni potočić koji je punio vodom, bistrom i srebrenom, maleno jezero u čijem se središtu uzdizala velika amazonska piramida. Ispred piramide stražu su čuvale mlade waluzyskhe ratnice koje su bile ogrnute bijelim ogrtačima na kojima su se nalazili znakovi Apyona. Waluzyankhe povedu Sonsyreyu i njezine kontese u odaju koja se nalazila u samom središtu piramide. Odaja je bila osvijetljena i ispunjena blagim svjetlom, zidovi su joj bili obojani u svijetlo zelenim tonovima ukrašeni mnogim kamenim statuama i kipovima među kojima Sonsyreya stane raspoznavati likove bajnih amazonskih vila Charyzmhy. Na stolici ispod baldahina sjedila je okružena Waluzyankama carica Tanya. Pored carice sjedila je njezina kćer, dyasparskha princeza, plavokosa djevojka, visoka i vitka odjevena u haljinu modre boje. Majka i sestra Andraghonova ustanu istodobno i obije krenu u susret Sonsyrey nasmiješene i vedre u naumu da je pozdrave i požele joj dobrodošlicu. Kosa Shenhe bila je bujna, brižljivo češljana, zlatne boje, a kosa njezine majke bila je još uvijek duga i bujna, ali srebrene boje koja se srebrila na blagom svijetlu koje je osvjetljavalo središnju odaju velike piramide usred malenoga jezera. Sonsyrey se zagleda u caricu Tanyu i nemalo se začudi što na njezinom licu nije mogla zapaziti nikakav znak starosti, osim možda u njezinom pogledu koji je bio nekako dubok, poput zdenca sjećanja i mudrosti. Sonsyrey nije zapamtila svoju majku, Anubyskhu caricu Nemesydyu, ali je znala da je carica Tanya njezina vršnjakinja, pa je na trenutak Sonsyrey zamišljala kako je možda ovako mogla izgledati i njezina majka. 'Dobro mi došla kćeri Nemesydyna. Dvadeset je godina prošlo otkako je tvoja majka bila ovdje u mojoj zemlji. Vidim da si naslijedila svu njezinu ljepotu, a posebno me raduje što si napokon sve razjasnila s mojim najmlađim sinom. Iako mu je tek jedva dvadesetak proljeća on je već u svojoj slavi zasjenio svoga oca i starijeg brata. No, otkako su mi ga oteli nikad ga ne viđam duže vrijeme, pa je i njegovo ponašanje ponekad shodno tomu. To moje najmlađe dijete premalo je bilo sa mnom, a odgoj kojem su ga naučili njegovi ratnici ponekad ga čini divljim i neshvatljivim. Do sada ga ništa nije moglo promijeniti, ali otkako je tebe upoznao čini mi se da se pomalo i mijenja. Više je puta bio kod mene i stalno mi je o tebi pričao, pa te ja sada molim da budeš blaga i strpljiva s njim, jer njegove su namjere ponekad dobro skrivene i nerazumljive. On je još uvijek premlad da bi shvatio i prihvatio naše amazonske običaje i zakone.' Sonsyreya nježno zagrli Tanyu i tiho joj reče: 'Nemate razloga za zabrinutost gospodarice drevnog i svetog Apyona. Vaš sin je baš onakav kakav bi samo poželjeti mogli, a njegove nestašluke ne trebate opravdavati. On je toliko dječački iskren i neiskvaren, a ove posljednje nemile događaje prouzročila sam ja sama nesmotreno se poigravši s njegovim osjećajima. Obećao mi je da će za dva dana i on biti ovdje i da ga tu pričekam, a za to vrijeme ja bih Vam željela postaviti neka pitanja koja bih željela razjasniti oko pogibije moje majke na otoku Chronoshu. Otac mi nikada nije želio odgovoriti, a kako znam da ste Vi bili s njom tada ja Vas molim da mi razjasnite tu tajnu koju svi skrivate od mene.' 'Drago moje dijete, veliko je zlo pogodilo Amazosnka kraljevstva tih davnih dana, a breme tih dana mene pritišće već godinama. Rado ću ti odgovoriti na pitanja o tim danima kada su na strašnom bojnom polju Herofahlha pale najbolje među nama, a i tvoja majka koja je tih davnih dana osvijetlila amazonsku čast, ali je pri tomu i platila strašnu cijenu.' 'Hoćete li mi doista kazati istinu koju mi svi skrivaju već godinama?' – s nevjericom je gledala Sonsyrey u oči Tanye, a ova je nježno pogladi po kosi i mirno joj odgovori: 'Naravno da ću ti sve kazati, ali prije toga trebaš se odmoriti, jer uzbuđenja i stresovi koje si proživjela ovih dana mogli bi utjecati na tvoje zdravlje, a to nam svima u ovim Strašnim i Nezamislivim Vremenima najmanje treba. Noćas ćeš mirno spavati, a sutra ćemo sve lijepo razjasniti, ali nešto mi moraš obećati još sada!' Sonsyrey požuri obećati, ali je Tanya ubrzo smiri i zaustavi: 'Psst, dijete moje. Obećaj mi samo da tvoje srce neće klonuti sutra kada ti otkrijem tajnu koja te toliko pritišće, ma koliko god ona bila teška i šokantna …
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...