Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 30.09.2007.

Mitologija Afrike

Kišotvorci – duhovi oluje

Prije nego nastavi svoja koračanja kroz mitologiju Afrike, Athumanunh skreće pozornost onima koji ga ne mogu, ili ga ne žele pratiti na tim koračanjima, neka jednostavno odustanu. Onima pak koji ga ne razumiju neka pitaju i Athumanunh će odgovoriti i pojasniti o čemu on to piše. Nema potrebe za gunđanjem i prigovaranjem, jer Athumanunh je Athumanunh i radi ono što mu se dopada i što ga zabavlja. Athumanunh nikome ne mora polagati račune, barem ne više sada u ovom dobu kada je Vrijeme staro već polovicu. Isto tako Athumanunh nikoga ne prisiljava ni na što, a od svojih lutanja i koračanja odustat će samo po svom nahođenju. Eto tako, a sada ide Athumanunh vidjeti tko to započinje kiše i tko te iste kiše zaustavlja. Upravo o tomu postoje mnogobrojne priče u mitologiji naroda Afrike. Dakle, od samoga početka stvaranja postavljalo se pitanje tko to započinje kiše i tko te iste kiše zaustavlja. Upravo o tomu postoje mnogobrojne priče u mitologiji naroda Afrike. Tako pleme Joruba uspoređuje grmljavinu s glasanjem ovna, a ovnovi su životinje koje su posvećene Stvoritelju (Shangu). Ashanti iz Gane pak olujno nevrijeme vežu uz Stvoritelja kojeg nazivaju Nyame. Foni iz Abomeja pak olujno nevrijeme opisuju kao svađu Stvoritelja sa svojim bratom Gromom. U priči plemena Songhaya s Gornjeg Nigera opisuje se nebeski duh Dongo koji svoju sjekiru iskušava na Nebu i otuda grmljavina. Pleme Dinka iz Sudana vjeruje da je za grmljavinu odgovoran Deng, božanstvo koje je teško opisati, a Dinke vjeruju da su potomci Denga. Za narod Bugunde olujno nevrijeme, grmljavinu i gromove nadzire bog Kibuka koji je brat Stvoritelju Mukasi. Dobro, a sada priča koju je izabrao Athumanunh. Priča dolazi iz plemena Hotentoti, a kazuje o bogu kiše kojeg oni nazivaju Tsui'goab (Ranjeno Koljeno – po Athumanunhu). Mit priča kazuje o tomu kako je Tsui'goab zaratio s protivnikom bogom smrti Gaunabom. U početku se činilo da će Gaunab svladati Tsui'goab, ali ga je jednim preciznim udarcem iza uha Tsui'goab smrtno ranio. Umirući Gaunab ipak je prije nego je izdahnuo ranio Tsui'goaba u koljeno. Tako Hotentoti štuju Tsui'goaba kao darovatelja kiše koji živi u oblacima. Nazivaju ga i 'Ocem očeva'. Zauzvrat Tsui'goab svojim poklonicima poklanja zdravlje. Kada pak se žele obvezati na nešto Hotentoti se zaklinju u ime Tsui'goaba. Na prvi dio pitanja 'tko izaziva kišu' Athumanunh je sada odgovorio, a na drugi dio pitanja 'tko zaustavlja kišu' odgovorit će drugi put.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...