Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 29.09.2007.

Mitologija Afrike

Misterij Smrti

Oduvijek svi mitovi pričaju o dolasku Smrti, ali se i svi mitovi slažu u pričama da je smrt neprirodna i da je ona došla tek nakon stvaranja Svijeta. Dakle, smrt je među ljude došla nečijom greškom, najvjerojatnije je to bio neki od božanskih skoroteča koji je u nečem zastranio i tako ljudima doveo Smrt. Međutim, mnogi bogovi u svim mitologijama (teogonijama – po Athumanunhu) bore se vrlo hrabro protiv Smrti koja pogađa ljude, pa tako jednu priču ima i pleme iz Toga. Naime, riječni bog Tanu oduvijek se, pa još i danas, hrabro borio sa Smrću. Nekoć davno, a tako kazuje priča iz Toga, živio je jedan lovac koji dugo dugo nije mogao ništa uloviti. Njemu se smiluje bog Tanu koji se pretvori u antilopu i pred lovca dovede cijelo krdo. No, lovac pak izabere baš boga Tanu i njega pogodi. U obličju antilope bog Tanu vješto je izmicao lovcu iako ranjen, ali lovac nije odustajao i uporno je pratio njegov trag. Onda pak je antilopa zašla u jednu pećinu, lovac za njom, a tada se Tanu nanovo preobliči. Lovac se silno preplaši, ali ga dobri bog Tanu umiri i nagovori ga da zajedno krenu njegovoj kući, a usput će mu on i pomoći nešto uloviti. Na tom putu sretnu lovac i Tanu Smrt. Smrt je došla po lovca, ali ga Tanu nije želio istoj prepustiti. Nastala je kratkotrajna borba pjesmama rugalicama između Tana i Smrti. No, to nadmudrivanje potrajalo je ona cijeli mjesec dana, pa su Tanu i Smrt konačno pristali na kompromis. Svaki put kada se čovjek razboli počinje utrka između dobroga boga Tanu i Smrti. Onaj koji stigne prvi uzima čovjeka, odnosno ako prvi stigne Tanu čovjek će ozdraviti i poživjeti, ali ako prva stigne Smrt čovjek će umrijeti. Dakle, Smrt je ipak nadmudrila i samoga Tana, pustila ga je da pođe s čovjekom u njegovo boravište, ali je i ona stigla s njim.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...