Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 23.09.2007.

Mitologija Afrike

Tajna rađanja i misterija začeća

Kada je Stvoritelj načinio prve ljude i spustio ih na Zemlju da je napuče i na njoj žive nije im otkrio kako će dobiti potomstvo. Tako prema priči naroda Ashanti, koji su obitavali na području današnje države Gane, parovi u početku nemaju djecu, a tajnu im je otkrila tek neotrovna zmija piton. Naime, muškarci i žene živjeli su u parovima, ali među njima nije bilo nikakve požude i uopće nisu poznavali tajnu začeća i rađanja. Kad su se jednom kupali pored rijeke njihovo neznanje otkrio je piton koji je odlučio da im konačno otkrije tajnu. Tako je piton podučio pretke Ashanti da se postave sučelice jedno pred drugo, potom je njihove trbuhe poškropio vodom iz svojih usta izgovarajući čarobne riječi 'kus-kus', te ih poslao kući. Čim su ljudi legli u postelju osjetili su želju za sjedinjenjem, a ujutro su žene zatrudnjele i napokon rodile. Još i danas potomci Ashanti prilikom ceremonije vjenčanja izgovaraju ritualne riječi 'kus-kus'. Kako su Ashanti vjerovali da je u djeci duh pitona, oni su tu zmiju proglasili za svoga zaštitnika. Isto tako još ni danas potomci Ashanti ne ubijaju pitone, a ako pronađu koju od tih zmija mrtvu oni je pokrivaju bijelom ilovačom i zakapaju je uz obrede istovjetne onima kada zakapaju svoje pripadnike. Druga pak je priča koju su zapamtili Pigmeji, a ona kaže da su u početku bili mladić i djevojka koja je stalno krvarila. Unatoč tomu što je iskušao mnoge lijekove mladić nije mogao zaustaviti djevojčino krvarenje, pa se za savjet obratio Mjesecu. Napokon mu je Mjesec otkrio tajni lijek protiv tog djevojčinog krvarenja. Naime, djevojka je morala zatrudnjeti i krvarenje bi nestalo. Dakle, po Pigmejima trudnoća je bila lijek, a najvjerojatnije u toj priči oni objašnjavaju i dane mjesečnice kod žena što još davno prije odredi ih Mjesec. Na sve te tabue spolnosti i začeća aludiraju i druge priče naroda Afrike. Tako opet malgaška priča s Madagaskara govori kako je ribar jednom na udicu ulovio ženu. Žena mu je obećala ispuniti njegovu najveću želju – rodit će mu djecu, ali zauzvrat on je nikada ne smije vidjeti obnaženu. Doista, žena je ribaru rodila djecu, ali je on kriomice promatrao svoju ženu kada se kupala gola na obližnjoj rijeci. Kada je žena shvatila da je ribar promatra ona je samo kriknula i natrag nestala u rijeci. Zanimljivu pak priču priča pleme Luyia iz Kenije. Naime, kod njih muškarac i žena pokušavali su tisuću puta imati djece, ali nisu znali kako to treba učiniti. Onda pak su jednom spremali žito u spremište. Muškarac je trpao žito u posude i dodavao ih ženi koja ih je po ljestvama nosila i slagala u spremištu. Tada je muškarac zamijetio ženine intimne dijelove tijela i te noći oni su se napokon sjedinili i dobili djecu. Nadalje, još veći misterij predstavljalo je kada bi se rodilo dijete s određenim tjelesnim manama ili nedostacima, a naročito kada bi se rodili blizanci. No, to je već druga priča i nju će Athumanunh ispričati drugi put.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...