Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 22.09.2007.

Mitologija Afrike

Ljudski neposluh, nepoštivanje, rivalstvo i odgovornost

Athumanunh će sada napisati još jednu priču o nepoštivanju božjih zapovijedi, ljudskom neposluhu, rivalstvu među ženama i odgovornosti glave obitelji, a priča dolazi iz naroda Ile gdje je glavni akter opet ptica nebeska, ovaj puta to je modra šojka. Dakle, u to divno doba, doba kada su ljudi još sanjali i živjeli u vremenu koje Athumanunh naziva 'Vrijeme Snova' jedan se muškarac, glava obitelji poželio oženiti po drugi put. Naime, uz već postojeću ženu poželio je imati još jednu, a kako mu to običaji naroda Ile nisu zabranjivali, on odluči sprovesti naum u djelo. No, muškarac je bio mitska ptica nebeska – Modra Šojka, pa je poželio da se oženi kćerkom samoga Stvoritelja. Tako je Modra Šojka odletio na Nebo i zaprosio ruku kćeri Stvoritelja. Kako je Stvoritelj naklonjen ljudima, on udovolji želji Modre Šojke, ali uz jedan uvjet. Njegova kćer nikada ne smije jesti meso velikih šumskih životinja, a tu odgovornost na sebe je osobno preuzeo Modra Šojka koji je dao Stvoritelju obećanje da će se njegova želja poštivati. No, prva žena Modre Šojke bila je ljubomorna na drugu koja je bila mlađa, pa odluči, iako je znala za Stvoriteljevu opomenu, nahraniti svoju 'suparnicu' mesom dik dika (zebre – po Athumanunhu). Čim je okusila meso, Stvoriteljeva kćer padne mrtva. Modroj Šojki ne preosta ništa drugo nego da je sahrani i obavijesti Stvoritelja o strašnoj nesreći. Još jednom ljudi razočaraju Stvoritelja koji se silno naljuti, podigne svoju kćer u Nebo i vrati je u život, a neodgovornog Modru Šojku zgromi munjom. Još i danas narod Ile, odnosno majke odvraćaju pozornost od kliktaja ptice modre šojke, koji nalikuje samrtničkom hropcu. Naime, bio je to hropac koji je ispustio Modra Šojka kada ga je Stvoritelj zgromio, a narod Ile sve to povezuje sa smrti. Tako je ovom mitološkom pričom, koju napisa Athumanunh, narod Ile pokušao objasniti to stravično kriještanje ptice modre šojke koja uvijek visoko leti nebom. Pera modre šojke i danas se u narodu Ile rabe u izradbi amajlija protiv smrti i znamen su protiv umiranja. Isto tako priča provlači motiv rivalstva među ženama iz brakova u kojima je dozvoljeno više žena, ali i motiv odgovornosti glave porodice za sve što se događa u takvim brakovima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...