Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 21.09.2007.
Mitologija Afrike
Zmija - mitski simbol Vječnosti
Oduvijek, od pamtivijeka čovjeka je opčinjavala zmija – tajnovita, zastrašujuća i besmrtna. Zmije se boje svi, jer se miče i kreće, a nema noge. Živi na usamljenim mjestima i iskonska je opasnost za sva živa bića. Ljudi su je smatrali besmrtnom, jer odbacuje kožu, a ne umire. Kad guta samu sebe, s repom u ustima, doista izgleda kao da nema ni početka, ni kraja. Najčešći motiv, odnosno, zmija koja je najčešće prikazivana u mitološkim prikazima, je piton, neotrovni gmaz. Tako narod Foni u svojim pričama kazuje da je tijekom stvaranja Svijeta upravo zmija svojim uvijanjima (kolutima) omogućila da se zadrži zemlja na kojoj su kasnije ljudi mogli živjeti. Foni u to vjeruju još i danas, jer kazuju da je ona još uvijek omotana oko Zemlje, pa tvrde da ima 3500 namotaja (koluta) iznad i isto toliko ispod Zemlje. Za Fone je zmija pokret, simbol gibanja, ona roni u vodama i pod zemljom, a kada je na svojim leđima nosila Stvoritelja, na svakom mjestu gdje je zastala nastala je planina. Prema Fonima Stvoritelj je stvorio majmune kako bi hranili zmiju koja u svom stisku drži cijeli Svijet i time omogućuje njegovo postojanje. No, majmuni se ponekad zaigraju i zaborave nahraniti zmiju, pa se ona malo pomakne, a tada nastane potres. Ako pak majmuni jednom zauvijek zaborave i prestanu hraniti zmiju, ona će morati pojesti vlastiti rep. Kada zmija pojede svoj rep koji drži u svojim ustima, Zemlja koja je sada teška napućena živim stvorovima, planinama i drugim stvarima, raspast će se i potonuti u vode oceana. Bit će to prema kazivanju naroda Foni – Smak Svijeta.
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...