Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 16.09.2007.
Mitologija Afrike
Stvoritelj šalje tamu kako bi se ljudi odmorili
Na svojem koračanju kroz mitologiju naroda Afrike Athumanunh je izabrao priču naroda Kono koji je obitavao na području današnjeg Sijera Leonea. Priča naroda Kono govori da je u samom početku Svijet bio mračan i hladan. Danju je sijalo Sunce, a noću je Mjesec sve zorno obasjavao. Narod se nije poradi toga mogao odmoriti, pa je Stvoritelj pozvao šišmiša, te mu je naložio da Mjesecu odnese košaru. U toj košari bila je tama, ali Stvoritelj nije kazao šišmišu što bi Mjesec trebao učiniti s tamom, već je obećao da će mu on osobno sve objasniti. Šišmiš je uzeo košaru i uputio se prema Mjesecu. Na svom putovanju šišmiš se umorio, pa je zastao. Spustio je košaru i krenuo u potragu za hranom. Kako je košara ostala bez nadzora plahe šumske životinje otvorile su košaru misleći da se u njoj nalazi hrana, a baš se u tom trenutku vratio šišmiš. No, bilo je prekasno, tama je izašla iz košare. Od toga trenutka šišmiš (druga ptica noći – po Athumanunhu) spava danju, a kada se spusti mrak šišmiš se budi i leti na sve strane uokolo pokušavajući uhvatiti tamu. Tako šišmiš još i danas želi uhvatiti tamu, zatvoriti je u košaru, odnijeti je Mjesecu i konačno izvršiti Stvoriteljevu zapovijed, ali nikako ne uspijeva u tom naumu, jer dan dolazi prebrzo i on je proklet poradi ne izvršavanja božje zapovijedi, pa mora na spavanje u trenutku kada se svi ostali bude i pozdravljaju novi dan. Athumanunh će za kraj samo opet zamijetiti na sebi svojstven način da ga ova mitološka priča naroda Kono podsjetila na mitološku priču drevnih Grka o Pandorinoj kutiji.
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...