Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 15.09.2007.

Mitologija Afrike

Stvoritelj, ljudi i vatra

Jedan od najvećih pronalazaka ljudskoga roda sigurno je vatra, pa tako i sam taj događaj pronalaska vatre zauzima i jedno od značajnijih mjesta u afričkim mitološkim pričama. Sve priče afričke mitologije, a dakako i sve druge priče inih mitologija slažu se da u začetku nema vatre. Vatru je ljudima dao sam Stvoritelj ili pak netko drugi iz nebeske sfere. Tako pleme Ila vjeruje da im je vatru s Neba donijela osa kojoj je istu poklonio sam Stvoritelj. Diljem Afrike ose najčešće i najradije svoja gnijezda grade u blizini ognjišta, pa Athumanunhu nije niti malo čudno odakle je onda priča iz mitologije i potekla. Naime, mitološka priča naroda Ile ide ovako. U ta davna, pradavna vremena kada još nije bilo vatre skupili su se svi kukci i sve ptice, pa si postaviše pitanje kako bi se mogli ugrijati noću kada nestane Sunca. Netko je iz toga mnoštva spomenuo da na Nebu postoji vatra. No, bilo je potrebito poslati izvidnice na nebo koje bi tu tvrdnju i potvrdile. Tako su se dragovoljno prijavili orao, sup, vrana i osa. Kada se ova izvidnička skupina napokon vinula prema Nebu, nakon desetak dana na Zemlju su pale kosti orla, zatim kosti supa, pa vrane, a osa je nastavila sama. Nakon tridesetak dana osa je stala i odmorila se na oblacima, ali nikako nije mogla doseći samo Nebo. Tada je Stvoritelj zamijetio osu i spustio joj se u susret. Osa je ispričala Stvoritelju o svom cilju i naumu. Stvoritelj se sažalio nad osom i poslao je natrag na Zemlju savjetujući joj da svoje gnijezdo sagradi blizu kućnog ognjišta u kojem će on zapaliti vatru, a njezinim mladuncima bit će zauvijek toplo. U ovoj priči Athumanunh je siguran da su ispremiješana dva mitološka motiva – gradnja gnijezda i donošenje vatre. No, Dogoni imaju svoju verziju. Prema pričama Dogona njihovi preci kada su sišli s Neba nisu imali vatru. Jedan od tih predaka vratio se na nebu i tamo pronašao gdje nebeski kovači, duhovi Nummo, djeca Stvoritelja i zemlje kuju božanske kovine na vatri Sunca. Tako je taj predak Dogona ukrao mali komadić vatre nebeskim kovačima i pokušao pobjeći spuštajući se niz dugu. Nebeski kovači za njim su bacali gromove i munje, ali su one promašivale. Od straha predak je izgubio ravnotežu i pao s duge na Zemlju te je slomio svoje udove koji su do tada bili savitljivi baš poput udova duhova Nummoa. Od toga pada ljudi su naslijedili zglobove na laktovima i koljenima. Isto tako zanimljive verzije priča o pronalasku vatre imaju i Pigmeji. Narod Pigmeja u svojim pričama opisuje da su oni prvi raspolagali vatrom, posudili je ostalim Crncima koji se otada sve do danas ponašaju kao njezini gospodari. Nadalje Pigmeji pričaju da su vatru pronašli njihovi preci tijekom lova na slonove kada su slučajno zalutali u neko 'Božansko selo' u kojem je gorjela i plamtila vatra koju je čuvala samo jedna starica (vjerojatno majka Stvoritelja koja je kasnije umrla od hladnoće, jer se nije imala na čemu ogrijati - po Athumanunhu) koju su Pigmeji bez većih problema nadmudrili i ukrali joj vatru. U drugoj pak priči Pigmeji pričaju da su vatru pronašli u selu šumskih čimpanza i da su je ukrali njima, pa su se nakon te krađe čimpanze povukle dublje u šumu i otada jedu samo šumsko voće.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...