Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 03.09.2007.
Mitologija Afrike
Amma – Stvoritelj naroda Dogona
Narod Dogona živi u Maliju, južno od Timbuktua i obale rijeke Niger, a u proučavanju afričke mitologije, pa i cijele filozofske i religiozne misli naroda Afrike, upravo su Dogoni nezaobilazni, ali nikako nisu tipični. Naime, Dogoni su ovlastili slijepog starca Ogottemmelija da slobodno prenosi tajnu mitologije naroda Dogona Europljanima i svima koje to zanima. Tako u svom kazivanju o postanku Svijeta simpatični starac Ogottemmelij kazuje na slijedeći način. U samom začetku, u ono doba kada je Stvoritelj spoznao da je stvarati dobro, kao prvi stvaralački čin Stvoritelj imena Amma stvorio je Sunce i Mjesec. U to doba Sunce i Mjesec izgledali su kao dvije posude, Sunce kao bijela posuda okružena s osam bakrenih prstena, a Mjesec istog obličja, ali okružen s osam željeznih prstena. Amma načini i mnogobrojne glinene kuglice te ih razbaca nebeskim svodom, a od njih nastanu Zvijezde sjajne, tajnovite i daleke. Amma je tada uzeo malo veći grumen gline koji pomiješa s ilovačom i tako nastane Zemlja. No, Amma je bio sam i usamljen, a kako je Stvoritelj spoznao da nije ni dobro, ni lijepo, a ni ugodno biti sam, On krene da se sjedini sa Zemljom, kako bi iz tog sjedinjenja nastali Nebeski blizanci Božanski. No, u tom sjedinjenju ispriječio se termitnjak, pa je sjedinjenje samo djelomično uspjelo, a iz te veze stvoren je Šakal. Šakal će u mitološkim pričama uvijek svima, pa i samom Stvoritelju Ammi stvarati neprilike i nepodopštine. U drugom pokušaju sjedinjenja Stvoritelja i Zemlje rođeni su Nebeski blizanci. Bili su oni poput voda, zelene boje. Gornji dio tijela imao je ljudsko obličje, a donji dio tijela pak je imao zmijsko obličje. Imali su oči crvene boje, rašljaste jezike, a ruke im nisu imale zglobove. Tijelo im je bilo pokriveno zelenom dlakom koja se ljeskala baš poput vode. Imali su oni po osam udova i bili su božanski savršeni. No, oni su bili prvi duhovi koje narod Dogona naziva Nummo. Kada su duhovi Nummo otišli na Nebo po zapovijedi Stvoriteljeve, na povratku su vidjeli da im je majka Zemlja naga, pa su odlučili od korijenja nebeskih stabljika isplesti pokrivač za majku Zemlju. Iz tih vlakana, kasnije će nastati biljni pokrivač Zemlje, a u njima je bio sadržan i božanski govor kojeg se poželio dočepati Šakal, himbeni prvorođenac Stvoriteljev. Zemlja se branila pred Šakalom pretvorivši se u mrava i sakrivši se u vlastitu utrobu. No, Šakal je raskopao mravinjak i ukrao božansku tajnu govora, pa otada on razumije govor i odaje božanske tajne. Razljućen i jako srdit na postupke Šakala Amma odluči da će ubuduće žive stvorove stvarati bez Zemlje. Duhovi Nummo načinili su tako Ammi nacrte ljudi. Otada se rađaju muškarci i žene, ali samo s jednom dušom. Ljudi su hermafroditi, prema kazivanju Dogona, tako dugo dok se muškarcima ne obreže penis, a ženama ne odstrani klitoris. Tek nakon ovog Athumanunhu nerazumljivom, a za mladiće i djevojke Dogona, vrlo bolnom činu, muškarac postaje muškarac, a žena žena.
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...