Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 31.08.2007.

Mitologija Afrike

Stvoritelj – tvorac svega i svih

U Africi je izuzetno mnogo jezika, narječja i dijalekata, pa stoga mnoga afrička plemena Stvoritelja nazivaju svojim imenom, ali usprkos silnim imenima i nazivima sva plemena vjeruju da je Stvoritelj kreator, tvorac svega i svih, nespoznatljiv je i živi na Nebu prema kojem čovjek uvijek podiže svoj pogled kada želi osjetiti Stvoriteljevu veličinu. Tako u Africi Stvoritelj nosi slijedeća imena i nazive: Mulungu, Leza, Nyambe, Nyame, Negwo, Mawu, Amma, Olorum, Chukwu … i mogao bi Athumanunh još nastaviti niz, no, radi se uvijek o jedno te istom mitološkom božanstvu, a Athumanunh će ga zvati Stvoritelj. Pored Stvoritelja mitologija Afrike poznaje još cijeli niz nižih božanstava koje štuju afrička plemena, a oni su: bogovi Oluje, Zemlje, Šume, Vode, Kiše … Pored njih štuju se i Duhovi, a afrička mitologija prepuna je priča o vjerovanjima u život nakon smrti. Dok niži Bogovi i Duhovi imaju svoja svetišta, oltare, žrtvenike i sveta mjesta Stvoritelj u mitologiji naroda Afrike nema gotovo niti jedno mjesto, niti jedan hram, ili žrtvenik. Tako su mnogi skupljači mitoloških priča naroda Afrike jednostavno zastranili i napisali da je zapravo Stvoritelj afričkim plemenima nevažno mitološko biće. No, Athumanunh tvrdi upravo suprotno, Athumanunh je Athumanunh i uvijek on tjera po svom, ali Athumanunh je pronašao zanimljive zapise koji potvrđuju njegovu teoriju. Naime, kada su mudre afričke starce upitali zašto Stvoritelj nema hramove i sveta mjesta, dok niža božanstva ista imaju na mnogim mjestima, ti mudri, šutljivi i uvijek ozbiljni ti 'starčići' zanimljivo su im odgovorili: 'Stvoritelj je prevelik da bi ga mi mogli zatvoriti u jednu kuću, ili ga zadržali na jednom mjestu.' Dakle, ovaj odgovor naveo je Athumanunha da vjeruje upravo u suprotno od onog što su mnogi skupljači i zapisivači mitoloških priča naroda Afrike ustvrdili, a Vama Athumanunh ostavlja da izaberete i odlučite prema svom nahođenju. Stvoritelj je tako narodima Afrike, po Athumanunhu, opća ideja, počelo, ali pri tomu je On i njihovo osobno božanstvo koje je uvijek dobronamjerno i koje uvijek brine za njihovu dobrobit, te nikada ne udara na njih zlom. Stvoritelj je moćan i snažan, te svemu daje život i sve pokreće, On sve zna, sve vidi i može učiniti sve što poželi. Stvoritelj je pravedan i On uvijek kažnjava nepravedne i zle, a nagrađuje dobre. Nekad je, davno prije, Stvoritelj živio među ljudima i boravio na Zemlji, ali ogorčen i razočaran ljudskom zloćom i nedjelima ljudi, razočarano se povukao na Nebo. Stvoritelj je vrhovni sudac, a njemu se svi mogu obratiti bez obzira na status i položaj, bez obzira da li su bogati, ili su siromašni, Stvoritelj je praiskonski Pravednik. Stvoritelj je stvorio sve stvari i odredio običaje svakom narodu, oblikovao je Prirodu, odredio mjesta planinama i svemu u Prirodi, usjekao je tokove rijeka, posadio je drveće, travu … Vlastitom je rukom oblikovao i modelirao sve predmete i ljude naučio graditeljstvu, a osobno je i složio sloj po sloj cijele Zemlje. Neka ga afrička plemena smatraju 'ocem i majkom', a neka plemena pak smatraju da je Stvoritelj dvojan, odnosno da posjeduje mušku i žensku prirodu. Afrička plemena rijetko Stvoritelja vežu uz Sunce (Sunca ipak u tim tropskim krajevima ima previše – po Athumanunhu – pa otuda afrička plemena ne trebaju zazivati Sunce za plodnost i žetvu poput nekih drugih drevnih naroda). Afrička plemena čak i kada govore, govor povezuju sa Stvoriteljem, pa tako kada žele kazati da je 'jako vruće' oni kažu 'Bog je pakleno vruć', umjesto da kažu 'pada kiša' kažu 'Stvoritelj se spušta s Neba' … Nakon vrućeg dana kada noćni povjetarci tko li samo zna donesu svježinu u tropske krajeve opet se kaže da je 'Stvoritelj olakšao dan', a kada vide dugu poslije kiše oni kažu da je to 'Stvoriteljev luk', jer i kod njih Stvoritelj je ratnik pravednik i lovac hranitelj. Kada pak svemoćna Sudbina pogodi nekoga od njih oni opet kažu da je za to odgovoran Stvoritelj, pa ako je netko umro kaže se 'Stvoritelj je na njega spustio svoj pogled'. Na kraju Athumanunh će još prevesti neka imena Stvoritelja kojim ga afrički narodi nazivaju u svojim mitološkim pričama. Evo nekih: Tvorac, Oblikovatelj, Darovatelj, Stariji od Vremena, Onaj koji grmi, Palitelj vatre, Onaj koji donosi kišu, Onaj koji nadvisuje sve kraljeve, Beskrajni, Prvi, Brižni, Veliki otac, Onaj koji je nazočan na svim mjestima, Najveći prijatelj, Milosrdan, Utješan, Neobjašnjivi, Gnjevni, Veliki ocean, Veliko jezero, Onaj koji je iznad svih, Veliki Pauk … i tko li zna kako ga sve još nisu nazivali ti drevni afrički narodi koji su svoje priče pričali uz zapaljene vatre svojim mladcima duboko i dugo, dugo u plavetnu i tajnovitu Noć.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...