Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 12.08.2007.
Mitologija Kelta
Povratak sinova Usnacha
Kada je Fergus sa svoja dva sina stigao u Albu, iskrcali su se na obale Loch Etive, jer tu su obitavali plemeniti sinovi Usnacha. Braća, Naoise, Ainle i Ardan, mirno su sjedili i uživali u mirisima jutra kada su začuli Fergusov ratnički povik. 'Ovo je zov čovjeka iz Eire, bojni poklič junaka Crvene grane, nekoga iz dragog nam Ulstera.', kazao je Naoise. Deirdre je sva užasnuta, predosjećajući nevolje, užasnuta preklinjala Naoisea: 'Ne odgovaraj na poziv. To je samo poklič nekog čovjeka iz Albe.' No, braća nisu poslušala Deirdre, zaželjevši se prijatelja iz domaje oni odluče potražiti čovjeka koji je uputio poziv. Na obalu je otišao Ardan i pronašao Fergusa sa sinovima, te poslušao njihovu poruku koju su donijeli od kralja Conchobara. Ardan nije želio odlučiti sam, pa ih je poveo k braći svojoj. Nakon kraćeg vremena sinovi Usnacha, na užas Deirdre, odluče se na povratak u Ulster. Ka da su sinovi Usnacha u pratnji Fergusa i njegovih sinova prešli more i stigli do duna Borracha, Borrach im je osobno izašao u susret i poželio dobrodošlicu i sretan povratak u Ulster. Borrach je po Conchobarovom nalogu tada pozvao Fergusa na gozbu. Poziv je Fergusa silno uznemirio i razljutio, naime, Fergus je sada bio sasvim siguran da je upao u Conchobarovu podlu zamku, ali u tadašnje doba odbijanje poziva na gozbu predstavljalo je uvredu i gubitak časti, pa Fergus nije mogao odbiti poziv. Tako su put prema Emain Machu sinovi Usnacha nastavili u pratnji Fergusovih sinova Illana Lijepog i Buinnea Nemilosrdnog, usprkos negodovanju sinova Usnacha i ne veliki užas Deirdre koja je sve više slutila nesreću. Kada su napokon stigli u Emain Machu, kralj Conchobar ponudio im je najljepše dvornice palače ratnika Crvene grane da se smjeste i odmore od puta. Padom mraka Conchobar je poslao Levarchama, starog Deirdreinog učitelja da ode i vidi je li Deirdre još uvijek lijepa i privlačna. Mudri stari učitelj Levarcham odmah je shvatio naum Conchobara i pokušao popraviti stvari koje su sada već poprimile skroz loši tijek. Naime, stari je učitelj Levarcham upozorio je sinove Usnacha na moguću podlost Conchobara, a potom ovako izvijestio kralja Conchobara: 'Deirdre je od teškog života u planinama Albe ostarjela i njezino lice i stas potpuno su narušeni, te više nije vrijedna kraljevskog interesa.' Ovo je na trenutak pokolebalo Conchobara u provedbi njegove namjere, pa je on počeo preispitivati vlastitu odluku da li bi uopće bilo mudro napasti plemenite sinove Usnacha. No, previše vina u Conchobaru je opetovano probudilo sumnju te je on još jednom poslao drugog glasnika da se uvjeri u ljepotu Deirdre. Tog drugog skoroteču Conchobarovog Deirdre je prokazala Naoiseu, a ovaj je hitnuo šahovsku figuru i pogodio kraljevskog glasnika ravno u oko. Glasnik je ipak izvijestio Conchobara: 'Čak i bez jednog oka vidio sam bajnu i predivnu ljepotu Deirdre.' Ovo je nanovo toliko razgnjevilo Conchobara da je on odmah zapovjedio ratnicima Crvene grane da se napadne palača, te da se pobiju svi osim Deirdre. No, pred ratnike crvene grane hrabro je stao sam Buinne Nemilosrdni i s lakoćom je odbio sve napade. Tada je Conchobar izašao pred Buinnea i ponudio mu 'stotninu' Ulstera samo ako napusti sinove Usnacha. Buinne Nemilosrdni u početku se dvoumio, ali je kasnije ipak pristao. No, darovana zemlja iste je noći tajnovito zauvijek postala neplodna i negostoljubiva. Ultonijanci su pokušali novi napad na palaču Crvene grane, ali ih je sada dočekao Illan Lijepi i opet ih pokosio. Conchobar se nije usudio i njemu ponuditi zemlju nego je protiv njega poslao svog sina Fiacha naoružanog magičnim oružjem u čijoj je opremi bio i čarobni štit Moaner koji je rikao i dozivao pomoć kada bi njegov vlasnik bio u smrtnoj opasnosti. Dvoboj Illana i Fiacha bio je žestok, ali je na kraju Illan ipak bio bolji i spretniji. Fiach se sakrio iza štita želeći se spasiti od Illanovog bijesa, pa je čarobni štit Moaner počeo rikati i dozivati u pomoć. Poziv u pomoć prvi je čuo Conall pobjednik koji je pomislio da mu je kralj u opasnosti, pa je požurio na poprište, te bez prethodne provjere hitnuo svoje čarobno koplje nazvano 'Plavozelen'. Koplje je smrtno ranilo Illana koji je izdahnuo na rukama Conallovim. Prije smrti Illan je sve objasnio Conallu, a ovaj je sav razjaren ubio kraljevog sina Fiacha. Treći je put ponovljen napad na palaču Crvene grane. Sinovi Usnacha napad su odbili i uspjeli se održati sve do jutra, a tada su shvatili da će morati, ili se predati, ili izginuti u bitki s ratnicima Crvene grane.
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...