Rođenje Deirdre – Chatbadovo proročanstvo
U ono davno doba kada je kralj Conchobar iz Ulstera priredio veliko slavlje u kući jednoga od svojih barda, (bard – po Athumanunhu je narodni pjesnik i pjevač starih Kelta), imena Fedlimid, ovome se rodila kćer. Druid Cathbad nad kolijevkom je izrekao strašno proročanstvo: 'Izrasti će u najljepšu ženu koju je Svijet ikada vidio, ali će njezina ljepota biti fatalna i donijet će smrt mnogim herojima i inim ratnicima Ulstera.' Kada su to čuli ratnici Crvene grane, zatražili su smrt za malenu Deirdre, ali je kralj Conchobar odbio zahtjev ratnika svojih i predao dijete jednoj svojoj povjerljivoj služavki zapovjedivši joj da sakrije Deirdre na tajnovitom mjestu u planinama sve dok ne stasa u djevojku, a tada će se on, kralj Ulstera, oženiti njome. Tako je Deirdre odvedena u tajnovitu skrivenu kolibu koja se nalazila daleko od svih putova tada znanih. Malena Deirdre rasla je uz dadilju, a njezinu ljepotu u nadolaženju vidjele su samo šumske ptice i ostale planinske životinje. No, Deirdre je silno poželjela biti voljena. Tako jednoga dana kada je njezina dadilja ubila tele kako bi im priskrbila meso, Deirdre vidjevši crvenu krv koja je privukla crne gavrane, silno poželi: 'Željela bih da me oženi mladić koji ima crnu kosu kao gavran, kožu bijelu kao snijeg i obraze crvene kao krv.' Dadilja neoprezno odgovori Deirdre: 'Takav čovjek doista i postoji. To je Naoise, jedan od sinova Usnacha, velikog junaka naroda kralja Conchobara.' Da, nije trebalo dugo Deirdre da nagovori svoju skrbnicu da joj dovede lijepog Naoisea na razgovor. Naoise je bio očaran ljepotom Deirdre, pa je na njezin nagovor da je odvede što dalje od kralja Conchobara, odmah pristao. Tako je Naoise u pratnji svoje braće Ardana i Ainka, te njihovih ratnika, prebjegao s Deirdre iz Ulstera u Albu (Škotska – po Athumanunhu). Tako su sinovi Usnacha sada lutali Albom, lovili jelene i u bitkama pomagali narodu Albe. No, osvetoljubivi kralj Conchobar nije mogao zaboraviti ljepotu Deirdre, pa je samo čekao priliku da se osveti sinovima Usnacha. Na tu priliku nije trebao dugo čekati.
< | kolovoz, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...