Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 29.07.2007.
Mitologija Kelta
Baile i Aillin – keltski (irski) Romeo i Julija
Baile je bio nasljednik krune Ulstera, sin ulsterskog kralja Buaina, a Aillin pak je bila kćer Laoghairea, kralja Leinstera. U to davno doba ova dva kraljevstva bila su u žestokim zavadama, svađama i ratovima, a kako to uvijek biva mladi nasljednici i ponos slavne loze zaljube se 'do ušiju' i nikakve svađe i razmirice njih se ne tiču i ne umanjuju njihovu ljubav. No, opet kako to uvijek biva u tim davnim pričama o ljubavi, pojavi se fantomska sila i prijetnja koja želi uništiti i spriječiti ljubav mladih. Ta 'ljubav mladih', kako je nazva Athumanunh, toliko pak je jaka da je ni 'fantomska sila', kako opet Athumanunh nazva zlo koje je proizvod svađa i razmirica, ne može uništiti. No, da, bilo je to i tada u ta davna doba Ulstera i Leinstera. Dogovore tako, Baile i Aillin, svoj tajni ljubavni susret u Dundealganu Baileovom. Baile je stigao prvi, kad se pred njim pojavi stranac (sila fantomska – po Athumanunhu). Baile ga ugosti u svom Dundealganu, a kad ga je upitao odakle dolazi i kakve vijesti donosi stranac odgovori: 'Nikakve. Čuo sam da je lijepa Aillin krenula iz Leinstera u susret svojoj ljubavi, ali su je u tomu spriječili vojnici Leinstera. Njezino se srce slomilo od tuge i žalosna što neće vidjeti ljubav svoju ona umre od tuge neizmjerne.' Nakon ovoga Baile se zatvori u svoje dvornice i njegovo srce pukne od žalosti za izgubljenom Aillin. Na krilima fantomskog vjetra pojuri tada glasnik smrti do Aillin. Aillin ga lijepo i veselo primi u svojim odajama: 'Odakle dolaziš glasniče umorni od puta?' – željela je znati lijepa Aillin. Fantomski glasnik ogovori: 'Iz Ulstera, sa zelenih i divnih obala Dundealgana, gdje vidjeh vojnike kako podižu kamen svom kraljeviću koji je umro, a na kamenu je pisalo – Baile. Krenuo je taj kraljević naći se s voljenom ženom, ali mu zla Kob predvidi da je nikada vidjeti neće za života. Kraljević tada izabere smrt da bi barem u smrti vidio svoju ljubljenu.' Kad je Aillin ovo čula, srušila se mrtva. Vojnici Leinstera pokopaju svoju kraljevnu uz najveće počasti, a nakon nekoliko dana iz njezina groba izraste drvo jabuke čiji su plodovi ocrtavali lice Bailea. Isto tako na grobu Bailea izraslo je drvo tise koje je u krošnji poprimilo lijepi lik Aillin. Ova strašna tragedija silno pogodi oba drevna kraljevstva, pa druidi jednih i drugih posijeku stabla i na njihovim deblima stanu od tada zarezivati ljubavne tragedije. Mnogo pak godina kasnije božanska sila odluči da ova nijema počivališta Bailea i Aillin budu konačno zajedno. Tako je kralj imena Usamljeni zapovjedio da se oba debla prenesu u riznicu mitske Tare i tamo se čuvaju zajedno. Čim su stabla postavljena jedno pored drugog, ona se isprepletu tako snažno da ih više nikada nikakva, fantomska ni božanska sila nije mogla razdvojiti. Na kraju se tako nesretni Baile i Aillin sjedine u smrti zauvijek do vječnosti. Eto, tako ispiše Vam Athumanunh i tu tužnu ljubavnu tragediju, što njega silno podsjeti na ljubavnu tragediju Romea i Julije, pa iako priče nisu iste morate priznati da su vrlo slične, kao i mnoge druge nesretne ljubavne priče. No, dobro Athumanunh u svojim koračanjima ide dalje i već priprema priču koja opet njega, na samo njemu svojstven način, podsjeti na priču o Heleni Grčkoj, ali ovdje bit će to Deirdre Keltska (Galska).
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...