Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 27.07.2007.

Mitologija Kelta

Emer i Fand – smrtnica i božica

U prve slatke muke, te ljubomoru smrtne žene i samožrtvovanje božice, Cuchulainn je upao i vrlo brzo osjetio. Naime, kada je sin boga mora Llyra, bog valova morskih pjenušavih Manannan, napustio svoju božicu izabranicu, Fand predivnu, ona je svoju ljubav poželjela pokloniti Cuchulainnu. Stoga je Fand poslala svoju sestru, još bajniju božicu Liban, kao vjesnicu ljubavi Cuchulainnu. U početku Cuchulainn je odolijevao čarima božice, ali je na kraju ipak podlijegao i popustio u njezinom nagovaranju da joj pokloni pozornost i svoju ljubav. Tako je priča zapisala da je Cuchulainn čak mjesec dana proveo s božicom Fand u keltskom raju. No, kada je susrete s Fand počeo i izvan božanskih dosega to je zasmetalo Emer. Tako je Emer krenula na mjesto susreta Fand i Cuchulainna sa svojih pedeset služavki koje su sve bile naoružane noževima kojima su željele ubiti suparnicu svoje gospodarice. 'Što te nagnalo Cuchulainne, pa da me tako postidiš pred svim ženama Erina i svim časnim junacima odanim ti prijateljima? Došla sam pod tvoj krov vjerujući u tvoju istinoljubivost, a ti sada tražiš razloga za svađu.' Prigovorila je Emer Cuchulainnu. Cuchulainn pak kao i svaki muškarac nije se mogao načuditi zašto se njegova žena toliko razljutila, pa suparnica joj je božica i to najljepša među najljepšim. Napokon, Emer se pomiri sa sudbinom i žalosno se složi: 'Neka ti bude Cuchulainne. Neka ti bude ova lijepa božica kad već toliko žudiš za njom, jer ja znam da je sve novo lijepo, a uobičajeno je gorko. Ono što nemamo uvijek želimo, a ono što imamo nije nam toliko vrijedno. Ipak, jednom sam ti bila draga i željela bih to biti opet.' Sada pak ovo rastuži samu Fand koja se pomiri sa svojom božanskom nesretnom sudbinom: 'Ne! Ja ću otići iako s velikom tugom, jer radije bih ostala s Cuchulainnom nego živjela u sunčanom domu bogova. O, Emer, tvoj je ti si ga vrijedna.' Naposljetku sve je to došlo i do samog Manannana, pa se on postidio što je ostavio Fand, te jedošao na taj sastanak nevidljiv za Emer i Cuchulainna, ali itekako vidljiv za Fand. Manannan na koljenima zatraži oprost od svoje družice Fand koja se prisjeti da je ipak jednom već bila sretna s ovim nepredvidivim 'jahačem morskih valova', te pristane da mu se vrati i sve mu oprosti. Druidi Emain Mache pak su Emer i Cuchulainnu dali napitak zaborava, te je Cuchulainn zaboravio na svoju naklonost prema Fand, a Emer pak je zauvijek zaboravila na svoju ljubomoru. Inače ovu priču što Vam je ispisao Athumanunh drevni su Kelti u svojoj mitologiji zabilježili pod nazivom 'Bolesni Cuchulainnov krevet'. Sutra Vam Athumanunh napiše priču o keltskima 'Romeu i Juliji'.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...