Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 26.05.2007.

Mitološki varalice i izazivači nevolja

Sve mitologije, legende i priče starih plemena i naroda kazuju da je iskonski pravednik Stvoritelj želio stvoriti Svijet koji bi imao ustroj i organizaciju u kojem bi svaka vrsta bila na točno određenom mjestu i ne bi se miješala s drugom vrstom. Kada je Svijet bio stvoren po zamisli i volji Stvoritelja, idealno i besprijekorno posložen, odjednom bi se pojavio netko koga bi mitološka priča zapamtila kao varalicu ili izazivača nevolje. Poradi njegovog neotesanog i neodgovornog ponašanja Svijet je zapao u pravi pravcati nered. Tijekom slijedećih postova Athumanunh će se malo raspisati o nekim poznatim varalicama, odnosno tim mitološkim izazivačima nevolja, iz raznih mitologija kao što su: Wakdjunkaga (sjevernoameričko pleme Winebago), Inktomi (sjevernoameričko pleme Lakota), Kojot (univerzalni varalica iz svih sjevernoameričkih plemena), Maui (plemena Polinezije), Eshu (afričko pleme Yoruba), Loki (Nordijska mitologija) … Zapravo, te varalice u svim mitologijama, svojim lošim ponašanjem, krivim prosudbama, stvaranjem nereda i drugim nepodopštinama, mitološkim pričama daju dimenziju ljudskosti koja je opet čista suprotnost onoj božanskoj mitološkoj dimenziji tih davno prije zaboravljenih priča. Dakle, da Athumanunh zaključi, ti mitološki 'prevrtljivci' i 'varalice' zapravo izgledaju baš poput ljudi, baš poput nas, jer vrlo često oni upadaju u nevolje i zamke vlastitih planova. Sva ta njihova neukrotivost i sve te njihove nepodopštine Athumanunhu se ponekad i dopadnu i ti mitološki prevrtljivci kod njega često pobude i simpatiju. Naime, oni pobjeđuju, nikada se ne predaju i nikada ne odustaju, a vrlo često dokažu i da se možda ponekad i isplati lagati – no, Athumanunh nikako ne bi volio da laž postane stalna i da se laže unedogled. Na kraju s jedne strane gledajući mitološki varalice doista jesu prevrtljivi, ponekad sebični i doista povremeno žestoko lažu. Izazivaju oni tako nevolje gdje god stignu u tim davno prije zaboravljenim mitološkim pričama, varaju i čine čiste gluposti, ali s druge strane, po Athumanunhu, mitološki prevaranti donose čovječanstvu i blagodati i razvijaju kulturu. Naime, upravo su ti mitološki prevaranti (kada bi prevarili mitske pravednike – bogove svemoćne – po Athumanunhu) naučili ljude kako loviti, kako kuhati, izraditi glazbala, podarili nam vatru, naučili nas raditi, a ponekad idu tako daleko i uče nas kako pričati priče neobične i nestvarne toliko potrebite rodu ljudskome (afroamerički mitološki varalica Br'er Rabbit ili kako ga Athumanunh nazva 'Brat Zec'). Kako tih mitoloških varalica najviše ima u afričkim i sjevernoameričkim mitološkim pričama Athumanunh će ih nekoliko i opisati, te o njima napisati nekoliko priča neobičnih, na samo Athumanunhu svojstven način.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...