Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 09.04.2007.
Legenda o Alandiji
Sonsyrey sjaše s konja praćena pogledima alandskih ratnika Čuvara Zimskog bedema. Ona shvati njihove poglede, te odmota ponovno teški Shaganov mač i pokaže ga svima. Asgradom se sada zaori gromoglasan poklič Alanđana od kojeg se svi iz Sonsyreyne pratnje stresu, a i sam led stane pucati. Bilo je jasno da su ovi ratnici koji se tu smrzavaju danima osjetili da je njihova zaštitnica konačno shvatila staru priču Sychytha, koju pak ni Sychythe nisu do kraja razumjeli. Ona, Gospodarica Toplih mora, bila je ta svijetlost koja je trebala obasjati Njega, pa da bi sve konačno moglo početi… Oružje Alnđana blistalo je nekom mističnom plavkastom svijetlošću koja kao da je dolazila direktno iz teškog dvosjeklog Shaganovog mača. Stari je Tahunah uz odobravanje ostalih samo tiho primijetio: 'Mač Bogova u rukama Izabrane blješti i štiti oružje Alanđana, a kada ga Izabrana preda Njemu legenda je konačno živa, a Hladne će vatre bilježiti teške poraze sve dok zauvijek ne budu poražene na bojnom polju Herofahla i bačene u vjetar Actyalana.' Potom se na ulazu u predivnu palaču Mynetonkha pojavi Panđa u pratnji generala Amaksosa i Zumaha:
'Dobro došla u Ledeni grad Asgrad, Snježna princezo, čekali smo te dugo! Nešto te putem zadržalo? Imala si možda nekih problema?' Kroz smiješak u kutu usana poželio je dobrodošlicu Panđa Sonsyrey. 'Gdje je Shagan generale Panđo?' Željela je znati Sonsyreya, a Panđa se opet nasmije: 'Dugo te nije bilo, rana mu je zarasla, pa je odšetao malo do vrha Wygena. Mač možeš slobodno dati i meni, a …' Sonsyreya se sada nasmije i odgovorom zbuni staroga Panđu: 'Ne, a ne! Mač ću predati osobno Shaganu! Panđo neka se moja i Njegova braća ugriju i opuste u palači, a Njega ću ja potražiti sama u šetnji!' 'Sada pak se Panđa uznemiri i zbuni: 'To ne smiješ, Wygen ne poznaješ i nešto bi ti se moglo dogoditi dok …' Ponovno Sonsyreya prekine zbunjenog i uznemirenog Panđu: 'Tko će me zaustaviti, a i što bi mi se moglo dogoditi? Misliš da ja ne znam da si se ti osobno pobrinuo da se planina pročešlja temeljito kako bi tvoj dječak, koji voli nestašluke, bio siguran? Ne brini se ja ću Ga sama pronaći, a ti grij svoje stare kosti uz toplu vatricu i zapali tu tvoju lulu kojom mi već danima šalješ čudne znakove!' To reče i otrči stazom koja je vodila do vrha planine, a stari Panđa samo promrmlja sebi u bradu: 'Kao dijete i plač. Jedno bez drugog ne idu. Eh, sada imam dvoje nestaška, a sve mi teže padaju te njihove igrarije. No, dobro. Bolthar i Dyngho čuvat će ih od opasnosti, a kada se dobro promrznu već će se vratiti u palaču.' Panđa pozove ostale prinčeve, princeze i njihove ratnike iz pratnje u predivnu palaču Asgrada, te stane glasno tješiti, više sebe nego ostale, da se Shaganu i Sonsyrey ništa ne može dogoditi, a onda podigne ozbiljan, mrk, ali i upitan pogled prema Paski koji je još uvijek bio na najvišoj kuli Asgrada. Paska se ponovno osmjehne i pokazujući Panđi otvoreni dlan desne šake, što je trebalo značiti da je shvatio što Panđa traži od njega, polako se okrene naredniku koji mu odgovori: 'Sve je učinjeno kako ste zapovjedili generale. Naše Ledene patrole točno su tamo gdje trebaju biti i ništa im promaknuti ne može, a Shagan je trenutno kod njegove omiljene pećine Bywakh u društvu s Boltharom i Dynghom.' Kada mu Paska znakom potvrdi da je sve pod nadzorom, Panđa samo klimne glavom i stane se spuštati prema palači Mynetonkha, gdje se trebao pridružiti ostalim Vitezovima vjetra. Istodobno Sonsyrey je sada već bila odmakla od zidina Asgrada i kretala se stazom prema samom vrhu planine, ali je i polako osjećala svu žestinu hladnoće, no, nije odustajala. Iako sva iscrpljena ona se i dalje penjala prema samom vrhu planine koji od magle nije mogla ni vidjeti, a onda odjednom pred njom se stvori čopor alandskih vukova. Vukovi je potpuno okruže i cereći svoje očnjake prijeteći stanu režati. Sonsyrey od straha klone i stane plakati, dok su se strašni polarni bijeli vukovi približavali sve više. Vjetar je sve glasnije fijukao i huk vjetra se potpuno pomiješao s režanjem vukova.
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...