Sopdet – plavetna i divna božica
Kada bi je opisivali drevni Egipćani to su zapisali ovako: ' Plavetna, lijepa i sjajna, divna i bajna, onakva kakva može biti samo božica …' Athumanunh očaran i zadivljen opisom drevnih Egipćana zapisao pak je na samo sebi svojstven način: ' Najčarobnija i najblistavija kraljica na noćnom Nebu koje je Vrijeme ikada zapamtilo!' Dakako, pogodili ste radi se o Zvijezdi Sirijus. Zvijezdi koja je najsjajnija Zvijezda na noćnom nebu, a drevni Egipćani jednostavno su je nazvali Sopdet (Sotis) i vjerovali, gotovo da su bili uvjereni, da upravo ona izaziva poplave Nila, jer one su uvijek započinjale njezinom pojavom na noćnom nebu, a što je pak za drevne Egipćane bio početak Nove Godine. Drevni Egipćani božicu Sopdet prikazivali su u obličju mlade žene koja iznad glave ima karakterističnu oznaku dua sba (Zvijezda Zornjača ili po Athumanunhu Jutarnja Zvijezda). Dakle, pojavom božice Sopdet za drevne Egipćane počinju životodavne poplave rijeke Nil i Nova Godina. Zamjeniti božicu Sopdet s nekom drugom božicom iz egipatske mitologije gotovo da je nemoguće. Sutra Vam Athumanunh napiše jednu priču, već davno prije zaboravljenu, a priča kazuje o tužnom kraju umiruće Sopdet i beskrajnoj radosti drevnih Egipćana kada se ona opetovano rodi u jutarnjem crvenilu iznad zagonetnih pustinja pijeska drevnog Egipta.
< | veljača, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...