Neit – kreativna snaga Neba i Zemlje
Božica Neit pripada krugu vrlo starih božanstava drevnih Egipćana koji su je zapamtili i opisali u svojoj mitologiji kao Gospodaricu Zapada. Ponekad se božica Neit prikazuje u obličju žene s krunom sjevera (kruna Deshret – po Athumanunhu), a u ruci drži luk i strijele. Ti ratnički, ili možda lovački simboli, navode Athumanunha da zaključi da je Neit slavljena i kao ratna i lovačka božica u mitologiji drevnih Egipćana. No, kasnije njezini atributi sve se više miješaju s atributima božica Utajet, Bastet, Mut i Sekhmet, a i s drugim božicama s kojima je njezini sljedbenici rado poistovjećuju. Ponekad Neit u prikazima drevnih Egipćana, na glavi nosi karakterističan ideogram tkalačkog čunka po kojem je i lako prepoznatljiva među drugim egipatskim božicama. Da, Athumanunh u svojim koračanjima kroz drevnu egipatsku mitologiju sve češće nailazi hijeroglifske zapise koji poprimaju tajnovite i mistične opise, pa tako na jednom Athumanunh pročita u mnoštvu hijeroglifa: '… sve što je bilo, što je i što će biti…' Athumanunhu je jasno da su to osobine egipatske ' Kozmičke djevice' koja je simbol vječnog rađanja života u svemiru. Tvorac je ona tog vječnog univerzuma, te je rodila Ra, boga Sunca, prije nego je i sama bila stvorena. Onda pak iznenada drevni Egipćani svojim zapisom zbunjuju Athumanunha jer zapisuju: 'Neit je kćer Raova'. Onda pak drevni papirusi nadalje mudro zbore: '… Mnoge bitke i ratove vodile su i dobivale vojske kojima je ona bila na čelu…' Neit je kod drevnih Egipćana smatrana i sveopćom majkom, pramajkom svih majki, zaštitnica je ona ljudi i bogova, pa je tako hijeroglifi krase imenima 'Velika boginja' i 'Majka bogova'. Neith je majka božanskog gardiste krokodilskog boga Sobeka. Senuy – opasan ratnički demon s kojim se Neit kao ratnička boginja, ili pak boginja lova, vrlo rado i često sastajala najvjerojatnije je otac Sobekov, no, drevni su Egipćani ipak bili skloniji vjerovati da je Neit oplođena poplavom Nila (bog Hapi, ili demon Senuy, Athumanuh promišlja i zaključuje da je ipak ratnički demon iz tajnovite Nubije stigao Nilom). Na kraju Athumanunh pronalazi i hijeroglife koji zorno kazuju da je božica Neit pokroviteljica kućnih vještina, (otuda joj znamen tkalački čunak – po Athumanunhu). Drevni Egipćani pripisali su joj i moći vračanja, a zbog mudrosti koje je krase bila je i sudac posrednik u dugogodišnjem sporu boga Horusa i njegova strica Seta. Drevnim Grcima toliko se dopala da su je poistovjetili sa svojom boginjom Atenom, koja je kao i Neit rođena na bezgrešan način. Kultno središte božice Neit je drevni egipatski grad Saut (Sais).
< | veljača, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...