Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 16.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Neit – kreativna snaga Neba i Zemlje

Božica Neit pripada krugu vrlo starih božanstava drevnih Egipćana koji su je zapamtili i opisali u svojoj mitologiji kao Gospodaricu Zapada. Ponekad se božica Neit prikazuje u obličju žene s krunom sjevera (kruna Deshret – po Athumanunhu), a u ruci drži luk i strijele. Ti ratnički, ili možda lovački simboli, navode Athumanunha da zaključi da je Neit slavljena i kao ratna i lovačka božica u mitologiji drevnih Egipćana. No, kasnije njezini atributi sve se više miješaju s atributima božica Utajet, Bastet, Mut i Sekhmet, a i s drugim božicama s kojima je njezini sljedbenici rado poistovjećuju. Ponekad Neit u prikazima drevnih Egipćana, na glavi nosi karakterističan ideogram tkalačkog čunka po kojem je i lako prepoznatljiva među drugim egipatskim božicama. Da, Athumanunh u svojim koračanjima kroz drevnu egipatsku mitologiju sve češće nailazi hijeroglifske zapise koji poprimaju tajnovite i mistične opise, pa tako na jednom Athumanunh pročita u mnoštvu hijeroglifa: '… sve što je bilo, što je i što će biti…' Athumanunhu je jasno da su to osobine egipatske ' Kozmičke djevice' koja je simbol vječnog rađanja života u svemiru. Tvorac je ona tog vječnog univerzuma, te je rodila Ra, boga Sunca, prije nego je i sama bila stvorena. Onda pak iznenada drevni Egipćani svojim zapisom zbunjuju Athumanunha jer zapisuju: 'Neit je kćer Raova'. Onda pak drevni papirusi nadalje mudro zbore: '… Mnoge bitke i ratove vodile su i dobivale vojske kojima je ona bila na čelu…' Neit je kod drevnih Egipćana smatrana i sveopćom majkom, pramajkom svih majki, zaštitnica je ona ljudi i bogova, pa je tako hijeroglifi krase imenima 'Velika boginja' i 'Majka bogova'. Neith je majka božanskog gardiste krokodilskog boga Sobeka. Senuy – opasan ratnički demon s kojim se Neit kao ratnička boginja, ili pak boginja lova, vrlo rado i često sastajala najvjerojatnije je otac Sobekov, no, drevni su Egipćani ipak bili skloniji vjerovati da je Neit oplođena poplavom Nila (bog Hapi, ili demon Senuy, Athumanuh promišlja i zaključuje da je ipak ratnički demon iz tajnovite Nubije stigao Nilom). Na kraju Athumanunh pronalazi i hijeroglife koji zorno kazuju da je božica Neit pokroviteljica kućnih vještina, (otuda joj znamen tkalački čunak – po Athumanunhu). Drevni Egipćani pripisali su joj i moći vračanja, a zbog mudrosti koje je krase bila je i sudac posrednik u dugogodišnjem sporu boga Horusa i njegova strica Seta. Drevnim Grcima toliko se dopala da su je poistovjetili sa svojom boginjom Atenom, koja je kao i Neit rođena na bezgrešan način. Kultno središte božice Neit je drevni egipatski grad Saut (Sais).

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...