Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 02.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik

Hator – najstarija poznata božica

Božica Hator pojavljuje se u drevnoj Egipatskoj mitologiji u velikom broju različitih obličja. Najstarije obličje u kojem se pojavljuje Hator je obličje krave, a ime joj se pojavljuje u dva oblika: kao Hethert (kuća koja je gore – po Athumanunhu) i Hetheru (Horusova kuća – po Athumanunhu). Prvo ime rabi se, po Athumanunhu, najvjerojatnije za dio Neba preko kojeg se kreće moćno Sunce, dok je drugi oblik imena, po Athumanunhu, zapravo mjesto na kojem boravi sunčani bog Horus. Najčešće obličje u kojem se prikazuje Hator je obličje žene koja na glavi ima par rogova između kojih je sunčani disk kojeg dodatno okružuju i štite opasne kobre. Ponekad Hator ima i lavlju glavu, pa dvostruku krunu drevnog Egipta, a sve opet zavisi od atributa koje preuzima od drugih božica. Drevni egipatski svećenici, njezini najgorljiviji poklonici, najvjerojatnije nikada nisu mogli nabrojiti sva obličja svoje božice, jer gotovo svako kultno središte božice Hator trudio se lokalnu božicu izjednačiti upravo s Hator. Athumanunh razlikuje sedam obličja božice Hator (Astart, Bat, Mut, Nekhbet, Neit, Uatjet, Bastet – po Athumanunhu. Sve ove božice Athumanunh objasnit će posebno.) Drevni Egipćani Hator su slavili kao: Slavnu na Nebu, moćnu na Zemlji i kraljicu Skrivenoga svijeta (Amenteta – po Athumanunhu). No, temeljni atributi Hator, za drevne Egipćane, ipak su bili: zaštitnica žena i njihove ljepote, pjevača, plesača i svirača, svih umjetnika, vina, piva i raznih veselja. Hator se kasnije dopala i drevnim Grcima, pa su je izjednačili sa svojom božicom Afroditom, dakako Athumanunh im to daje i za pravo, jer obije božice zapravo predstavljaju sve dobre osobine žena, a po Athumanunhu su to: ženska ljepota i ženska ljubav.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...