Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 21.01.2007.

Legenda o Alandiji

Mnogobrojni ratnici Pustinjskih kojota, ti najelitniji ratnici koji su stigli sa samih nemirnih granica čarobne rijeke Mandraghonha, ono što su sada vidjeli nisu vjerovali svojim očima, ali sada im je sve postalo jasnije. Ratnici koji su se pojavili iz magle nisu nitko drugi nego njihovi najopasniji protivnici iz dolina Neberaskhe, opasni Ledeni ratnici koji nisu poznavali strah, ratnici koji nisu jurišali bezglavno, već bi uvijek pažljivo gradili svoj borbeni složaj. Svima na obali bilo je jasno da se radi o visoko discipliniranoj i organiziranoj vojsci koju do sada nitko od Okolnih naroda nije vidio ovako daleko na toplim plavim morima. Zavlada grobna tišina, nemir se uvuče u redove Sywolykho-Kotyanskyh odreda i oni se pomaknu, samo na trenutak pokažu slabost u svom složaju i brzim pregrupiranjem otklone ovaj nedostatak, ali prekasno. Crna tuča strijela pogodi ih baš na to mjesto, a onda baš tu jurnu teški oklopnici pridošlih Ledenih ratnika. Teški sudar oklopa, psovke i pokliči, sve se pomiješa i izmiješa u strašnu kašu. Sywolykhy pokušaju još jedni presložaj, ali u pogrešan trenutak. Nova tuča crnih strijela potpuno ih rastroji, a onda novi šok. Konjaništvo Ledenih ratnika Alanđana, hrabrošću i slavom ovjenčani Unakasovi Krilati jahači, u sjajnim oklopima i s vrlo dugim kopljima, zaobišlo je krila i sada udara u otkrivene i nebranjene bokove Sywolikho-Kotyanskog složaja. Potpuno okruženi i napadnuti na više mjesta, najelitniji Kotyansky odredi koji su ostali pritisnuti u samom središtu nisu se mogli pomaknuti, a Sywolykho konjaništvo neoprezno je izletjelo ispred svog pješaštva koje ga sada više nije moglo pratiti, pa je postalo lagan plijen Senkinim kopljanicima koji su poput ježa zaustavljali svaki njegov napad i time omogućili svom konjaništvu da se presloži i udari po središtu. Dok je bitka poprimala žestoki karijer, na obalu su se iskrcali i mornari s brodova. Novi šok za sve nazočne. Alandski mornari posložili su se u laki bojni složaj i jurnuli na zbunjene, iznenađene i rastrojene skupine koje su sve više gubile složaj koji je opet pucao na više mjesta. Onda pak na obalu sive i divlje rijeke Taweghe stignu u velikom broju Nantskhy odredi. Ovi ratnici vični bitkama predstavljali su novu opasnost po Alanđane koji su do sada u bitku ubacili sve što su imali. No, nije bilo baš tako! Gdje su Vitezovi vjetra, gdje su Zumahovi Čuvari Zimskog bedema i na kraju gdje je On? On kojeg su Hladne vatre do sada već upoznali u teškim bitkama Suzha, Onaj koji im je nanio prvi težak poraz na crvenom kao ruža pijesku Wananunhe. Čim su prvi odredi Nantyana izbili na obalu sive rijeke Taweghe dočekalo ih iznenađenje. Tihi poput sjena, teško oklopljeni, ogrnuti crvenim ogrtačima koje je blagi vjetar razgrtao i pri tomu bi na trenutak bljesnuli savršeno izrađeni i ulašteni oklopi, da bi onda opetovano na trenutak nestali, pa se opetovano pojavili. Poput kakvih davno prije zaboravljenih mitskih jahača, poput božanskih silueta, tog su trenutka Alanđani doista morali izgledati zbunjenim nantskym ratnicima. Njihov besprijekoran red, zapanjujuća mirnoća ratnika i konja, u nekoj mističnoj nijemoj tišini koja je sve više poprimala težinu zraka koji je treperio u to prekrasno jutro, sigurno su pretkazivali da će se uskoro na mirnim sivim vodama Taweghe, jedine pustinjske rijeke donositeljice vode Pustinjskom žednom narodu, dogoditi nešto strašno i neočekivano. Tada odjednom, na desnom krilu nantyanskog bojnog složaja, pojave se mnogobrojne konjaničke falange Tykanderožanskyh odreda. Zaglušujući topot konja i veliki oblak prašine koji su podigli jasno su govorili da ih ima doista veliki broj. No, mirnoću alandskih ratnika to nije niti malo poremetilo, a onda se samo na trenutak bojni redovi Alanđana razmaknu, ali dovoljno da ispred alandskog konjaništva istrče alandski Srebreni kopljanici koji na brzinu pobodu svoja duga koplje u zemlju i kleknu, drugi redovi kopljanika postave teške i velike štitove, a treći i svi ostali redovi kopljanika proguraju svoja duga koplja između prvih i drugih redova. Tako se ispred alandskih Čuvara Zimskog bedema i Modrih oklopnika stvorio gusti, neprobojni zid koji su načinili Srebreni oklopnici. Bilo je sigurno i bilo je jasno da je među njima i On, jer doista ovo su najbolji ratnici koje je to Strašno i Nezamislivo Vrijeme ikada do sada zapamtilo i bilo je sigurno da sada oni ništa više neće prepustiti slučaju, bilo je kristalno jasno da će sada njihovo ubojito oružje postati još ubojitije i još opasnije. Svom snagom i silinom oni će ga pratiti, udarati hrabro i razlijetati se na sve strane da bi se opet probijali prema Njemu. Rane koje će zadobiti u tim strašnim koncentričnim jurišima sigurno neće osjetiti. Oni će udarati, lomiti, gaziti, padati, ustajati i opet udarati još žešće…Bilo je jasno da će Alanđani prvi potez prepustiti protivniku. No, ono što Nantyany i Tykanderožany nisu vidjeli i nisu ni sanjati mogli, bili su skriveni alandski Crni streličari koji su samo čekali da se redovi protivnika pokrenu i izlože se njihovim strijelama, a tada… Tada mnogi Natyany i Tykanderožany neće nikada shvatiti odakle su ih samo zapljusnule ubitačne kiše crnih strijela koje će im se zabijati u spojeve oklopa i nanositi im smrtonosne rane. Kada se složaj Nantyanskog i Tykanderožanskogh konjaništva samo malo naruši, alandski Srebreni kopljanici u gustim i stisnutim napadačkim redovima krenut će naprijed štiteći tako svojim teškim štitovima alandsko konjaništvo koje će u najkritičnijem trenutku jurnuti po krilima i poput kliješta stisnuti protivnika po bokovima…Kao ruža crveni pijesak mitske Wananunhe bit će tada još crveniji, a vjetar Actyalan tući će bez milosti za ikoga. Hladne vatre zabilježit će svoje prve teške poraze… a onda kada Noć ukrade dan, a milijuni Zvijezda osvijetle topla plava mora južna svima na tim toplim plavim morima južnim postat će jasno da je Legenda postala stvarna, a da su obećanja, dana davno prije tim predivnim mladim amazonskim ratnicama, tim bajnim amazonskim Vilama Charyzmhama, još jednom ispunjena: 'Ako Hladne vatre ikada opetovano zaprijete Okolnim narodima, pojavit će se Ledeni ratnici Alanđani ogrnuti vrištećom tišinom Sylenca …
- nastavim -

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...