Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 20.01.2007.

Legenda o Alandiji

Eh, da, bilo je to ono davno doba kada su se već osjećali novi ratovi, ratovi koji samo što se nisu rasplamsali među Okolnim narodima. Predivna topla mora južna poharale su nove vojske Hladnih vatri, a Okolni narodi, koji su zaboravili na teror i užas koji su za sobom ostavljali ti strašni i opasni ratnici, ratnici koji opet nisu imali milosti za nikoga, bili su nespremni za njih. Hyperareyci opijeni mirom koji su im ponudili Kotyanskhy odredi nisu ni primijetili da je to zapravo zamka u koju su upali svojom voljom, Amazonke Južnoga saveza preduboko su 'kopale' po svojoj prošlosti i oslobodile zlo koje su jednom davno prije već Vile Charyzmhe pobijedile na bojnom polju Herofahla u čvrstom Savezu s 'Onima koji idu ispravno'. Prijevara kojom su vješte Galeryankhe, Amazonke s otočja Galery, zbunile Alanđane i razdvojile njihove pukovnije, te ih uputile u pogrešne smjerove prema mračnim šumama Tyx, bila je samo uvod u nemile događaje koji će ubrzo uslijediti. Neoprezni, umišljeni i oholi Nantyany oteli su tijekom Wakyzashy ratova, u bitkama koje će se pamtiti pod nazivom 'Bitke Suzha', princezu toplih mora južnih i više ništa nije moglo zaustaviti ratove koji su se brzo i nezadrživo stali širiti pješčanim dinama Desertye i kao ruža crvenim pijeskom Wananunhe. Oholost Nantyana bila je sve veća, a pojavom strašnih napadačkih odreda Sywolykyh naroda, Okolni narodi su ih nazvali Sivi Demoni, te već nazočnim kotyanskym odredima, poznatijim pod nazivom Pustinjski kojoti, došlo je i do prvih otvorenih napada na granice Amazonskih naroda Južnog saveza, a prve su na red došle Izydonkhe. Nastao je kaos, teror i užas, a Pustinjski ratovi opetovano su buknuli cijelom Desertyom i sve se više približavali Wananuhy i svetom amazonskom gradu Andunyumhu. Tada je oskrnavljeno i sveto amazonsko mjesto na kojem su nekada davno prije živjele mlade amazonske ratnice. Bila je to mistična zemlja na toplim južnim morima, u predivnim šumama palmi koje su rasle na tim egzotičnim otocima predivne zemlje Ryandolynhe. No, ogrnuti tamom i hladnoćom noći, oholi i bahati, odredi Hladnih vatri zaboravili su na davno prije dano obećanje koje je i ostalo zapisano u skamenjenim planinama crvenog pijeska Wananunhe: 'ako se opetovano pojave Hladne vatre i zaprijete Onima koji idu uspravno, Bogovi sa Zvijezda poslat će svog Božanskog ratnika koji će ponovno ujediniti Vitezove vjetra i povesti ih u susret vjetru i Hladnim vatrama nanijeti teške poraze, jer velika je Njegova snaga i moć koju su Mu poklonili Bogovi sa Zvijezda u sam Osvit vremenau ono doba kada je On još uvijek spavao ispod pijeska.' Mitske amazonske Vile Charysme davno prije najavile su Amazonkama Leptiricama da će najljepšu među njima oteti Hladne vatre, ali Nju će Hladnim vatrama preoteti Onaj koji spava ispod pijeska. Bit će to Božanski ratnik koji će doći će u Zabranjeni i Tajni grad Ryandolynhe zbog najljepše Leptirice, a pratit će Ga najstrašniji, najopasniji, najšutljiviji i najbolji ratnici koje je ikada prije zapamtilo to Strašno i Nezamislivo Vrijeme. Da, a Okolnim narodima, koji su tek stasali u Hrabre narode, toga jutra, na tim najtoplijim obalama, tih azurnih mora, čiji su topli valovi oplakivali bijele pješčane plaže tajnovite zemlje Ryandolynhe, mnogobrojni brodovi, oni najveći i najstrašniji ratni brodovi, koji su upravo stigli iz Ledene zemlje Alandije, doista su morali izgledati kao da su konačno doveli ratnike koje su poslali sami Bogovi sa Zvijezda. Nikada do sada, Okolni narodi koji su tek stasali u Hrabre narode, nisu vidjeli toliki broj tih opasnih i teško naoružanih Ledenih ratnika. Nikada do sada topla plava mora nisu zapamtila toliko velikih i opasnih razarača i krstarica koje su pristigle s Ledenih sivih mora, prateći Onog kojeg su svi i odavno čekali. Ono što su od samog Osvita Vremena najavljivali Oni koji su se još sjećali sjajnog kraljevstva Atlantide i Slavnih gradova koji su se borili na strani Bogova protiv oholih i zlih Hladnih vatri, ove se noći dogodilo i toga je jutra postalo stvarnost. No, stotine brodova nije se micalo, ništa se nije događalo, a na obalama svi su bili zbunjeni, kako Hyperareycy tako i Nantyany, kako Kotyancy tako i Sywolykhy … još nekoliko trenutaka ništa se nije dogodilo, a onda je sa brodova počelo odzvanjati glasno, glasnije, gromoglasno. Iz tisuća grla snažno se orilo: 'Sha-ghan! Sha-ghan!' Tada se iza brodova odjednom pojavilo na stotine čamaca krcatih ratnicima koji su se snažnim zaveslajima približavali obali.
- nastavim sutra -

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...