Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 16.01.2007.

Legenda o Alandiji

Dayanha sa svojim kneginjama pratiljama dočeka Andraghonha, te ga uz amazonski naklon pozdravi: 'Dobro došao u luku Altemyre, prinče Sjevera!' 'Pozdravljam Te crnokosa. Ti si sigurno Dayanha, jedna od kneginja princeze Sonsyreye? 'Dayanha se u sebi malo začudi: 'Nevjerojatno kakvo On ima pamćenje, zapamtio mi je ime, a vidjeli smo se davno prije nekoliko godina u Zabranjenoj dolini.' 'Kako Ti ja mogu pomoći sa svojim Amazonkama Alanđanine? 'Moja eskadra sukobila se s gusarskim brodovima iz Syvolykhe armade, imamo desetak ranjenih, manja oštećenja na brodovima, a ponestalo nam je svježe vode i hrane. Molim Te da nam pomogneš.' 'Ako je samo to neće biti ništa lakše i voljni smo Vam pomoći. Neka Tvoji časnici zatraže sve što im je potrebno, a moje kneginje sve to će im osigurati. Neka se Vaši ranjeni smjeste, a moje ranarnice previt će im rane. Sve Tvoje ratnike okrijepit ćemo nektarom i nahraniti ih biranim amazonskim jelima, a Ti Alanđanine možeš se opustiti u mojim odajama!' Uz smiješak odgovori Dayanha i stane izdavati naloge svojim pratiljama. Kasnije, u odajama kneginje Dayanhe, dok su njegovi ratnici i mornari otklanjali oštećenja i krcali svježu hranu i vodu, Andraghonh se okupao i samo u tunici pojavio se u sobi gdje mu je Dayanha priredila objed. Po rukama i na vratu Dayanha primijeti nekoliko posjekotina. Dayanha ponudi Andraghonhu pehar s nektarom, a potom progovori: 'Alanđanine, skini tuniku da Ti očistim te posjekotine!' Andraghonh je bez riječi posluša, a kad je skinuo tuniku Dayanha se zaprepasti: 'Boginjo blaga … pa Ti si pun modrica i posjekotina! Sigurno te bole te modrice. Lezi, a ja ću Ti melemom i masažom ublažiti bolove.' Dok je mlada Dyadonkha pažljivo previjala Andraghonha, on je iznenada snažno prigrli i htjede je poljubiti. Dayanha se zaprepaštena izmakne, ali se ne pokuša osloboditi Andraghonovogh zagrljaja: 'Molim Te Alanđanine, nemoj to raditi! Ja znam da Ti imaš pravo odlučiti, ali moja Te princeza voli, a ja sam joj odana …' Nakon ovoga Andraghonh pogleda Dayanhu u oči, pusti je i stane tražiti oprost: 'Oprosti mi djevojko! Tvoja odanost princezi je nešto što treba poštovati! Oprosti mi za moju ishitrenost i neopreznost! No, sada mi moraš kazati gdje Ti je princeza i zašto je nema u Dyadonhy?! Dayanha mirno progovori: 'Alanđanine moraš pomoći našoj princezi! Ona je na otoku Sylwerdadh upala u zamku koju joj je opet namjestila zla Thandrha, njezina polusestra iz Divlje zemlje Tykanderoghe. Na Sylwerdhadhu bijesni Amazonski rat između Tykanderožanky i Izydonkhy, a moja princeza naivno je vjerovala da će ih sa svojim kontigentom uspjeti pomiriti. No, cijeli otok iznenada su okružile snažne flote Kotyanskhe mornarice. Čini se da je princeza s Izydonkhama i svojim ratnicama okružena na planinama Wakyzashy gdje neće moći dugo izdržati. Sada se Andraghonh odjednom stane oblačiti i stavljati oklope na sebe, opaše teški mač i potom reče Dayanhy: 'Ne brini djevojko, sutra sam ja na tom prokletom otoku, pa da vidim konačnu snagu i oštrinu kandži te Thandrhe o kojoj čujem već drugi put, a još je nisam upoznao. Vratit ću Ti princezu i ispričati joj o Tvojoj odanosti. Zahvalan sam Ti na pomoći koju si pružila meni i mojim Alanđanima. Sonsyreya sjaše s konja, skine grudne oklope i ljutito ih baci na zemlju. Nervozno raspusti kosu i srdito reče: 'Sandrho, već mi je svega dosta! Opet smo izgubile nekoliko ratnica i ništa nismo promijenile!' Kneginja Sandrha zabrinuto pogleda princezu i tiho joj odgovori: Princezo, ja imam osjećaj da uopće nije u pitanju nikakav spor Tykanderožanky i Izydonkhy, već je to opet podvala princeze Thandrhe. Sve mi više izgleda da ona pretendira na Tvoju krunu kraljice svih Amazonki u Savezu.' Sonsyreya je zbunjeno gledala u svoju kneginju, a onda zabrinuto zapitala: 'Dobro, možda si i u pravu, ali što bih ja sada trebala poduzeti Sandrho? 'Pozovi Alanđanina i njegove ratnike na ovaj otok! On će to riješiti na svoj način i pomoći nama.' - mirno joj odgovori Sandrha. 'Zar da ovamo dovedem Alanđane?! To je protiv svih naših zakona. Tko bi mi to nakon toga oprostio, sve amazonske kraljice tada bi jednostavno stale na stranu Thandrhe.' - zabrinuto je zaključila Sonsyreya. No, Sandrha joj ponovno odgovori: 'Princezo moja, Thandrha je na otok dovela Kotyance. Ti ovdje imaš nekoliko stotina naših Dyadonkhy i još toliko odanih Izydhonky, Hoplythe su prevrtljive i nisu se pomaknule iz grada, a Thandrha ima pet puta više ratnica i još se povezala s Kotyancyma.' Sada Sonsyrey popusti: 'Dobro, neka tako bude! Sandrho još noćas pošaljite naš brod prema Alandiji i neka se o svemu izvijesti Shagan! Nazočnost tog 'dječaka' može nam koristiti, a i ja sam se već zaželjela njegovih nestašluka i … no, dobro neka se spreme ratnice koje će otploviti noćas pod zaštitom mraka. Kada sve obaviš Sandrho, dođi mi pomoći da se okupam, ova prašina je nepodnošljiva.' – napokon se složi Sonsyreya. Sandrha se samo osmjehne, jer i ona se zaželjela društva mladog Unakasa, a bila je sigurna da će se sa Andraghonomh sigurno pojaviti i on. Sonsyrey tiho razmišljajući za sebe samo doda: 'Ipak sam ga trebala obavijestiti kamo idem, a i u ovim hladnim noćima jako mi nedostaje …'
- nastavim sutra -

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...