Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 27.11.2006.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik

Khonsu – božanski glasonoša

Khonsu je treći član (na Athumanunhovoj sličici označen brojkom 1) tebanske trijade (kozmogonije), a drevni su Egipćani vjerovali da je bio sin Amuna i Mut. Ime Khonsua najvjerojatnije je izvedeno iz korijena drevne egipatske riječi kh n s (onaj koji je u pokretu, putnik – po Athumanunhu). U drevnoj egipatskoj mitologiji Khonsu je doista putnik, jer je poistovjećen s Mjesecom. Tako Khonsu postaje božanski glasonoša i putnik koji se u obličju Mjeseca kreće noćnim Nebom. Kada je Khonsu 'drugo veliko svijetlo nebesko' on se javlja u obličju čovjeka s glavom sokola na kojoj se nalazi polumjesec (na Athumanunhovoj sličici označen je brojkom 2), tada ga je lako zamijeniti s Raom, ali ako je na glavi mjesečev srp (polumjesec) onda zabune ne smije biti – to je Khonsu. Brojkom 3 na Athumanunhovoj sličici obličje je boga Mjeseca kada on ima moć nad zlim silama koje pustoše zemlju, zrak, vodu i nebo. Te zle sile napadaju ljudsko tijelo donoseći mu bolest, bolove, ludilo i smrt. Athumanunh još uvijek ne može precizno proniknuti kakvu su to povezanost mjesečevih mijena i pojave bolesti poznavali drevni Egipćani, ali je sasvim siguran da je nekakva veza postojala. Na kraju, drevnim Egipćanima obličje boga Khonsua, kao boga Aah (Mjesec), brojka 3 na Athumanunhovoj sličici, osiguravalo je plodnost stada, njiva i voćnjaka, a smatran je i kao bog ljubavi.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...