Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 26.10.2006.
Athumanunhova koračanja i promišljanja
Faraon – bog ili čovjek
Sukladno službenom državnom i mitskom obrascu drevnih Egipćana faraon je zapravo inkarnacija Horusa, živi Horus, veliki ratnik, pravedni gospodar, onaj kroz kojeg progovara božanski poredak, onaj kojega slave dvije obale, onaj koji je pokorio sve neprijatelje. Rijetko kada hijeroglifski zapisi (izvori) opisuju faraona da je bio nesiguran u svoje postupke, boležljiv i slabašne tjelesne građe, ili da mu je možda svećenstvo bilo u snažnoj oporbi (Athumanunh je uporabio modrenu riječ 'oporba', jer ne zna kako su te političke oponente nazivali drevni Egipćani, no, sasvim siguran je Athumanunh da su ih drevni faraoni itekako imali u svećenstvu drevnog Egipta. (Athumanunh je doista među hijeroglifskim natpisima pronašao opis faraona Tutmozisa III. kao gotovo pa idealnog atletu, izvrsnog ratnika koji sudjeluje u svim bitkama svojih vojnika uvijek na njihovom čelu: nepobjedivi ratnik, kada napinje luk i stiže u bitku on suzbija neprijatelje svoje, oslabljuje on njihove ruke i razbija redove njihove, vid mu je kao u sokola i lakoćom pobjeđuje one koji su pred njim, nitko mu ne može prići s leđa i nema povratka onome koji mu okrene leđa, odlučan je u napadu i nikada on ne uzmiče, hrabro je srce njegovo kad stane pred vojsku svoju, on ne zna za strah!…) Dakle, Athumanunh zna da je faraon u svijesti drevnih Egipćana bio posljednje božansko biće koje je nastalo u stvaranjima kozmogeneza. Njegovo božansko podrijetlo tako je direktno povezano sa zlatnim dobom kada su bogovi vladali pravedno, pa je samim time i faraon siguran jamac stalnog čovjekovog kontakta s mitskom svijesti. No, s vremenom sve više božanskih atributa prelazi na faraona, Athumanunh će zavapiti čak i previše! Kako je faraon ipak samo smrtnik, a drugi faraon nužno smjenjuje prvog neizbježno dolazi i do mitske inflacije. Na kraju, da bi se sve još više spetljalo i pobrkalo, pojavljuje se i shvaćanje modernog čovjeka koje je bilo presudno. Naime, mi današnji ljudi, pod pojmom heroja smatramo osobu i to osobu čija je sudbina određena prokletstvom agonije i jadom prolaznosti – po Athumanunhu. Kod drevnih Egipćana heroj je bez identiteta, heroj je slika vječnog i nikada ga prolaznost ne može dodirnuti. Na kraju Athumanunh će na svojim koračanjima i promišljanjima zaključiti da je faraon zapravo čovjek simbol vrha ljudske piramide u kozmičkoj hijerarhiji opetovanja mitskih zbivanja drevnih Egipćana.
| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...