Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 17.08.2006.
Grčka mitologija
Aloidi – neustrašiva djeca Ifidamijina
Efijalt (noćna mora – po Athumanunhu) i njegov brat blizanac Ot (onaj koji vuče natrag – po Athumanunhu) bili su nezakonita djeca Ifidamije (ona koja jača genitalije – po Athumanunhu) kćeri Triopove (onaj koji ima tri lica – po Athumanunhu). Naime, Ifidamija je bila potajno zaljubljena u Posejdona, pa je stoga uobičavala čučati na obali mora i rukama skupljati valove koje bi potom izlijevala sebi u krilo. Tako je jednom i zatrudnjela. Ifidamija se ubrzo potom udala za Aloja (sin Helijev – po Athuamnunhu) koji je vladao beocijskom Asopijom. Dakle, braća su se jednom prilikom zavjetovala da će ratovati s bogovima s Olimpa tako dugo dok Efijalt ne obljubi Heru, a Ot Afroditu. Braća su uspjela zarobiti i samog Aresa jarosnog i držati ga zatočenog gotovo trinaest mjeseci sakrivši ga kod svoje maćehe Eriboje (bogata stokom – po Athuamnunhu) pošto je u međuvremenu njihova majka Ifidamija umrla. Tako su braća zaposjela planinu Pelion i stavili je na planinu Ossa, te zaprijetili da će bacati sve planine u more tako dugo dok ono ne presuši. Po proročanstvu nije ih mogao ubiti niti bog, a niti smrtnik, pa su se Olimpljani našli u doista teškom problemu. Na Apolonov savijet Artemida je poslala poruku Otu da će otići na otok Naksos i predati mu se u ljubavnom činu ako prestanu opsjedati Olimp. Ot je bio presretan, ali Efijalt je bio ljut pošto on nije dobio nikakvu poruku od Here za kojom je žudio. Tako je Efijalt postao slino ljubomoran i ljut, te je na Naksosu kamo su u međuvremenu otišli izbila svađa između braće. Artemida se pretvorila u bijelu košutu i projurila između njih. Svaki od braće hitnuo je svoje koplje u namjeri da pokaže kako je on dobar strijelac, ali Artemida je bila neopisivo brza i projurivši između njih koplja su pogodila braću koji se poubijaju međusobno. Time je proročanstvo bilo zaključeno da nikada neće pasti od ruke ljudske ili božje. Tijela su im pokopana u beocijskom Antedonu, a narod im je odao herojske počasti, te ih zapamtio kao utemeljite beocijske Askre koji su štovali helikonske Muze. Aresa je iz zatočeništva polumrtva oslobodio Hermes, a duše Aloida završile su zavezane u Tartaru užetom koji su činile zmije otrovnice. Oni sjede leđima okrenuti jedan drugom, a nimfa iz rijeke Stiks stalno ih opominje i podsjeća na neispunjenu prisegu.
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...