Aloidi – neustrašiva djeca Ifidamijina
Efijalt (noćna mora – po Athumanunhu) i njegov brat blizanac Ot (onaj koji vuče natrag – po Athumanunhu) bili su nezakonita djeca Ifidamije (ona koja jača genitalije – po Athumanunhu) kćeri Triopove (onaj koji ima tri lica – po Athumanunhu). Naime, Ifidamija je bila potajno zaljubljena u Posejdona, pa je stoga uobičavala čučati na obali mora i rukama skupljati valove koje bi potom izlijevala sebi u krilo. Tako je jednom i zatrudnjela. Ifidamija se ubrzo potom udala za Aloja (sin Helijev – po Athuamnunhu) koji je vladao beocijskom Asopijom. Dakle, braća su se jednom prilikom zavjetovala da će ratovati s bogovima s Olimpa tako dugo dok Efijalt ne obljubi Heru, a Ot Afroditu. Braća su uspjela zarobiti i samog Aresa jarosnog i držati ga zatočenog gotovo trinaest mjeseci sakrivši ga kod svoje maćehe Eriboje (bogata stokom – po Athuamnunhu) pošto je u međuvremenu njihova majka Ifidamija umrla. Tako su braća zaposjela planinu Pelion i stavili je na planinu Ossa, te zaprijetili da će bacati sve planine u more tako dugo dok ono ne presuši. Po proročanstvu nije ih mogao ubiti niti bog, a niti smrtnik, pa su se Olimpljani našli u doista teškom problemu. Na Apolonov savijet Artemida je poslala poruku Otu da će otići na otok Naksos i predati mu se u ljubavnom činu ako prestanu opsjedati Olimp. Ot je bio presretan, ali Efijalt je bio ljut pošto on nije dobio nikakvu poruku od Here za kojom je žudio. Tako je Efijalt postao slino ljubomoran i ljut, te je na Naksosu kamo su u međuvremenu otišli izbila svađa između braće. Artemida se pretvorila u bijelu košutu i projurila između njih. Svaki od braće hitnuo je svoje koplje u namjeri da pokaže kako je on dobar strijelac, ali Artemida je bila neopisivo brza i projurivši između njih koplja su pogodila braću koji se poubijaju međusobno. Time je proročanstvo bilo zaključeno da nikada neće pasti od ruke ljudske ili božje. Tijela su im pokopana u beocijskom Antedonu, a narod im je odao herojske počasti, te ih zapamtio kao utemeljite beocijske Askre koji su štovali helikonske Muze. Aresa je iz zatočeništva polumrtva oslobodio Hermes, a duše Aloida završile su zavezane u Tartaru užetom koji su činile zmije otrovnice. Oni sjede leđima okrenuti jedan drugom, a nimfa iz rijeke Stiks stalno ih opominje i podsjeća na neispunjenu prisegu.
Post je objavljen 17.08.2006. u 22:59 sati.