Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 25.07.2006.

Legenda o Alandiji

Bitka za Skartarys (isječak susreta Andraghonha i Sonsyreye)

Tamo negdje gdje topla mora zapljuskuju obale predivnog i drevnog otoka, otoka kojeg sunce kupa u svom toplom i zlatnom sjaju, otoka koji je pradomovina svih Amazonki, otoka kojemu je ime Skartarys, dogodilo se ono što su Sychythe već dugo najavljivale Okolnim narodima. U tom strašnom, mračnom i nezamislivom vremenu, a kada je svijet bio još uvijek mlad, kada je sve izgledalo kao da su sve nade zauvijek izgubljene. U vremenu kada je vladao mrak i kaos, a vojske Hladnih vatri gospodarile svuda gdje je bilo Onih koji idu uspravno. Odjednom i niotkuda pojavio se On! Bio je slobodan, mlad, neiskvaren i divlji dječak, sin hladne i tajnovite zemlje Alandije, a pratili su ga najbolji i najstrašniji ratnici koje je vrijeme zapamtilo, strašni Vitezovi vjetra. Ubrzo su mu vjerovali svi, prijatelji i neprijatelji, te ga jednostavno zvali Andraghonh Alanđanin. Sudbina pak je tom divljem, neumoljivom, neuhvatljivom i slobodnom princu – ratniku odjednom ispreplela put s predivnom crnokosom djevojkom princezom Toplih mora južnih – ratnicom Sonsyreyom. Bila je Ona crnokosa i plavooka djevojka, ratnica i princeza Toplih mora južnih, kćer mitskih amazonskih vila Charysmha, najljepša djevojka koju je zapamtilo vrijeme Hrabrih naroda. Princeza koju su voljeli svi Okolni narodi i otimali se za njezinu naklonost.
Idilu tog toplog i rajskog otoka Skartarysa stalno su prekidali i kvarili povremeni međusobni sukobi između amazonskih saveza, a kada su na taj otok pristale prve Sywolykhe i Kotyanske krstarice otok postaje leglo gusara, bezvlašća i zla. Onda pak jednog toplog kasnojesenskog dana u luku slobodnog amazonskog grada Stari Skartarys uplovio je manji jedrenjak sa zastavom princeze Dyasparha. Na njemu je bila princeza Dyasparha lijepa Northshyla (Shenha). Princeza je imala namjeru posjetiti stari dio luke i dok se ona spremala za posjet usred bijelog dana na očigled svih, njezin je brod napadnut od Sywolykyh. Iako se posada Dyasparaca hrabro i žilavo branila Sywolykhy su bili brojčano nadmoćniji i jači. Slijedećeg dana kao da se ništa nije dogodilo, ritam života poprimio je svoj ustaljeni tijek. No, nakon nekoliko dana u luku, na veliko zanimanje svih, uplovi bezimena galija u pratnji nikada do tada viđenih strašnih ratnih brodova, krstarice i dva razarača. Brodovi su bili izuzetno veliki i čvrsto građeni, a kako nisu razvili zastavu, svi su pomislili da se radi o nekakvoj do sada nepoznatoj gusarskoj družini. To nisu bili gusari, bili su to do tada neviđeni i nepoznati alandski mornari.
Tridesetak se ratnika, potpuno oklopljenih i teško naoružanih, iskrca se i stane pratiti mladog ratnika koji se uputi prema lučkoj krčmi.
- Prije nekoliko dana u ovu je luku uplovio brod princeze iz Dyasparha i tu mu se gubi svaki trag. Krčmaru, možeš li mi što o tome reći? – zapita krčmara mladi ratnik.
- Slušaj mladiću, u ovu luku dnevno uplovljavaju i isplovljavaju brodovi za koje nitko ne pita kamo idu i što prevoze. Ako nešto želiš znati odgovor moraš potražiti u Zapovjedništvu luke. – odgovori krčmar ne prekidajući svoj posao. Zveket zlatnika koje mu je ostavio Andraghonh ipak zaokupi njegovu pažnju i on podigne pogled. Nekoliko pijanih Sywolykyh časnika naglo se podigne od stola i Andraghonhu prepriječi put. Munjevito Paska i Zumah nađu se ispred Andraghonha, a Panđa zaprijeti: - Mirujte lešinari trokutastih mozgova! Imate sreće, pa nas ovaj put ne interesirate. Maknite se ili ćemo s vama obrisati pod. – No, Sywolyky izvuku mačeve, te se na vratima pojavi i naoružana patrola Sywolykyh. Alanđani rukama obore iznenađene Sywolyke, a Panđa im ponovno zaprijeti: - Vratite se u svoje rupe odakle ste dopuzali ili izvucite oružje i umrite! – Ovo na trenutak pokoleba Sywolyke, a Alanđani se upute prema Zapovjedništvu luke.
Andraghonh ponovi pitanje o brodu Northshyle, a jedna od Amazonki mu odgovori: - Taj je brod napustio luku prije dva dana. – Ovo razljuti i oneraspoloži Andraghonha, pa on ljuto zaprijeti djevojci: - To je laž koja me ne zadovoljava, ako ne znaš nema potrebe da mi lažeš! Sada se pojavi još jedna Amazonka u pratnji više njih. Andraghonhov se pogled zaustavi na njoj, te je on stane ispitivati pogledom, sve dok se njegov i djevojčin pogled ne sretnu: - Tko si ti ratniče i što tražiš na mom otoku?- zapita prekrasna crnokosa djevojka. – Ja sam Andraghonh Alanđanin i tražim brod koji je prije nekoliko dana nestao u ovoj luci, a … - - Nikakvog broda za tebe nema u ovoj luci. Vrati se odakle si i došao! Imaš sat vremena da napustiš luku! - Prekine crnokosa Andraghonha. Andraghonh se samo osmjehne i rukom smiri Panđu koji je htio intervenirati: - Polako crnokosa, ja tražim svoju sestru koja je nestala u ovom leglu bezakonja. Napustit ću luku, ali ne bez sestre, a po nju dolazim sutra točno u podne. Svidjelo se to tebi ili ne plavooka. Ako si toliko snažna i moćna da mi prijetiš onda ćeš se sigurno pobrinuti da mi se vrati moja sestra, a brod i sve na njemu slobodno zadrži. – Andraghonh se blago nakloni i povede svoje pratitelje prema brodovima …

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...