Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 03.07.2006.

Grčka mitologija

Amfitrita – najljepša među morskim božicama

Amfitrita je bila kćerka morskoga boga Nereja i njegove žene Doride. Mada neki pisci mitologije drže da je ona zapravo kćer titana Oceana i njegove žene titanke Tetide, Athumanunh se ipak priklanja skupini Homera i Hesioda i smatra Amfitritu kćerkom morskoga boga Nereja i njegove žene Doride. Amfitrita je jedna od najljepših među mnogobrojnim morskim božicama, pa nije ni čudo da je na nju oko bacio sam bog Posejdon, brat Zeusov i vladar morskoga carstva. No, Amfitrita se silno bojala udati za Posejdona jer je bila niža božica, pa je pobjegla i sakrila se kod titana Atlanta u najdubljim i najudaljenijim dubinama Atlanskog oceana. Posejdon pak nije olako želio odustati, pa je u potragu za njom poslao sve svoje najvjernije dupine koji su je napokon pronašli i odveli je svome gospodaru koji se kasnije oženio lijepom božicom Amfitritom. Tako je Amfitrita postala suvladarica morskoga svijeta (nešto poput Here sa Zeusom, samo je Posejdon za razliku od svog brata bio nešto vjerniji i odaniji svojoj supruzi – po Athumanunhu). Prijestolnica Amfitrite nalazila se u zlatnoj palači u morskim dubinama kod Ega. Tu je Amfitrita rodila Posejdonu strašnog sina Tritona i predivnu kćer Rodu. Danas mi sve što plovi po vodi, a istodobno se može kretati po zemlji ili letjeti zrakom nazivamo Amfibije, a pritom zapravo dodajemo tim stvarima početak Amfitritina imena – po Athumanunhu.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...