Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 02.07.2006.

Grčka mitologija

Klitija – nimfa koja je pretvorena u suncokret

Bila je Klitija nesretna nimfa kojoj bog Sunca Helij nije želio uzvratiti ljubav, a kasnije ju je pretvorio u suncokret. Sjeća se sada Athumanunh da mu je jednom upućeno pitanje o mitskim ljubavnicima koji su pretvoreni u suncokret. Athumanunh će mitsku priču ispisati na njemu svojstven način. Naime, dok su kroz mitologiju mnoge žene i božice prisiljene na ljubav s muškarcima i bogovima za kojima nisu nimalo čeznule, nimfa Klitija čeznula je za bogom Helijom koji joj nikada nije uzvratio ljubav. Helij je pak naprotiv ludio za predivnom Leukotejom, kćerkom perskog kralja Orhama. Kad je Klitija saznala da je zapravo Leukoteja uzrok njezina neuspjeha kod boga Helija, okrivila je nedužnu Leukoteju pred njezinim ocem za nešto što je zapravo bila njezina čežnja. Kad je to čuo kralj Orham naprosto je poludio i vlastitu kćer dao zakopati živu u pijesak. Bog Helij je svojim zrakama otkopao pijesak, ali je za nesretnu Leukoteju bilo prekasno, bila je mrtva. Bog Helij je bio silno srdit na nimfu Klitiju (makar bi se njezin nesmotren čin mogao objasniti neuzvračenom ljubavlju – po Athumanunhu, a kazniti ja zapravo trebalo kralja Orhama), pa ju je za kaznu pretvorio u suncokret koji se uvijek okreće za svojom nikada dosegnutom ljubavi, prema Suncu. Leukoteju pak je Helij pretvorio u tamjan kako bi se zauvijek mogla uzdizati prema bogovima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...