Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 03.06.2006.

Grčka mitologija

Atalanta – hrabra i odvažna djevojka kojoj su zavidjeli muškarci

Jednom prilikom kalidonski kralj Enej žrtvovao je nekoliko volova bogovima, ali je pri tomu zaboravio, namjerno ili nenamjerno Athumanunh to sada ne može sa sigurnošću ustvrditi, na Artemidu. Artemida božica lova odmah mu se poželjela osvetiti, pa je u Kalidoniju poslala strašnog vepra velikih čekinja i kljova. Divlji vepar pomahnitalo je gazio i upropaštavao usjeve, napadao stoku, a kljovama bi rastrgao svakoga tko bi se usudio poći na rad u polje. Kralj Enej očajnički je tražio pomoć i nudio kljove i kožu onome koji ubije vepra. Dakako, pozivu su se odmah odazvali najveći ratnici, lovci i junaci, a među njima su bili: Tezej, Jason, Nestor, Melegar i jedna odvažna djevojka imena Atalanta. Atalantu su roditelji napustili odmah po rođenju, jer su silno željeli sina, a ne kćer. Upravo Atalantu spasila je božica Artemida koja je poslala medvjedicu da doji i podigne napuštenu djevojčicu. Pod strogim nadzorom Artemide lakostrijele, Atalanta je izrasla u predivnu djevojku, hrabru i odvažnu, vrlo vještu u baratanju s lukom. Da li poradi toga, što je bila bolja od svih nazočnih u rukovanju strijelama, neki od muških učesnika nikako se nisu slagali s nazočnošću Atalante. Pod svoju zaštitu uzeo ju je osobno veliki junak Melegar (iako je bio sretno oženjen s Kleopatrom /nije ona egipatska/ Melegara je Atalanta jednostavno zadivila i očarala – po Athumanunhu) Nakon mnogih bučnih i dugih prepirki Melegar je ipak ustrajao i lov je mogao početi. No, vepar se pokazao suviše teškim protivnikom. Tako je nekoliko lovaca odmah rastrgao, a čak je i veličanstveni Nestor morao potražiti spas na drvetu. Jason je bacio svoje koplje, ali je i promašio, drugi lovac bacio je svoje koplje, ali ni ono nije pogodilo vepra. Tada je Atalanta napela svoj luk i vepra pogodila točno između ušiju, vepar se na trenutak zateturao, to je iskoristio sam Melegar, pa je vepra probio svojim kopljem. Vepar je podlegao ranama. Kljove i kožu Melegar je dao Atalanti jer je ona prva pogodila vepra, no, to pak je sada silno uvrijedilo Melegarove ujake (braću Alteje, majke Melegarove – po Athumanunhu) koji su od samoga početka zavidjeli vještini Atalante. Melegarovi ujaci na njega su potegnuli oružje, ali ih je Melegar svladao i u okršaju ubio. To pak će sada rasrditi Alteju, majku Melegarovu koja odluči ubiti vlastita sina. Naime, kada je Melegar imao samo sedam dana, pojavile su se Mojre i, pokazujući Alteji cjepanicu koja je dogorijevala u kaminu, predvidjele da će Melegar umrijeti kad cjepanica izgori do kraja. Alteja se odmah snašla i zalila cjepanicu vodom, vatra se ugasila, a Alteja zauvijek sakrila cjepanicu. No, sada se predomislila i opetovano je zapalila, pa kad je cjepanica izgorjela Melegar je pao mrtav. Alteja se nije ni snašla i uopće se nije nadala da će cjepanica tako brzo izgorjeti, pa se shrvana boli za sinom jednostavno objesila, a to je gotovo istodobno učinila i Kleopatra žena Melegarova. Svi koji su žalili za Melegarom jednostavno su se kasnije pretvorili u malene ptičice koje su drevni Grci nazvali meleagride.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...