Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 03.04.2006.

Legende o Amazonkama

Kako su izgledale Amazonke

Amazonke su, dakle, prema većini priča koje je zabilježila mitologija, bile visoke i predivne djevojke, pravilne tjelesne građe, Athumanunh će napisati: božanskog i savršenog izgleda. Izgleda koji je ugodan svakom muškom oku i izgleda koji niti jednog ratnika muškarca nije ostavljao baš ravnodušnim. (U neke priče, u kojima se spominje da su amazonskim djevojčicama majke još u ranom djetinjstvu odstranjivale (spaljivale ili odsijecale) desnu dojku kako im ne bi kasnije smetala tijekom zapinjanja luka i odapinjanja strijela, Athumanunh ne može i ne želi vjerovati. Svake godine pored staroga Zrinskoga grada okupe se moderni streličari i takmiče se u turniru Katarine Zrinski, Athumanunh to voli pogledati. Iz godine u godinu sve je više djevojaka i žena koje toliko vješto odapinju strijele da Athumanunha to naprosto oduševljava, a sve one imaju svoje 'ženske atribute' koji im niti malo ne smetaju prilikom zapinjanja tetive luka i odapinjanja strijele. Dakle, teorija o nagrđivanju mladih Amazonki 'ne pije vodu') Ipak, Amazonke su se oblačile poput muškaraca, naoružavale su se lukom i strijelama, kopljem, mačem i mnogobrojnim šiljcima, štitile su se štitovima koje su postavljale na noge i prsa (dakle, ako imaju štitnike na prsima nema govora da im je dojka mogla smetati – Athumanunhovo promišljanje), na glavi su imale željezne bojne kacige, a kosu su uvijek vezale u rep ili punđu. (Današnje djevojke i žene koje službuju u modernim vojskama, pa i u policiji, kosu također vrlo vješto vežu i prikrivaju ispod bojnih kaciga, beretki i službenih šeširića – po Athumanunhu) Amazonke su bile, opet prema pričama iz mitologije, vrlo vješti jahači, ženski konjanici koji niti malo nisu zaostajali za tadašnjim muškim konjanicima te se po ničim od njih nisu razlikovale, osim što su Amazonke jahale bez sedla. (Izuzev sjevernoameričkih jahača nitko drugi od muških jahača nije mogao jahati i boriti se bez sedla – po Athumanunhu) Dakle, Amazonke su imale jako razvijenu vojsku, bile su bolje naoružane od većine svojih protivnika. Ratovale su na konjima, služile su se lukovima, sjekirama, bojnim kacigama, štitovima, omčama, kopljima, i prve su među svojim susjedima imale željezno oružje. Bile su izuzetno ratoborne i hrabre, što je njihove susjede i protivnike nemali put navodilo da posumnjaju da su to uopće žene. Na kraju Athumanunh će zaključiti da su temeljne odlike ćudi (naravi) Amazonki: hrabrost, nezamisliva smjelost, izuzetna ratobornost, a nerijetko i agresivnost, ponekad ćud im prerasta u svirepost, ali Amazonke su se borile za opstanak, kao i za prevlast među susjednim narodima, a koji su i prema njima bili sličnih ćudi. Kako Athumanunh izuzetno cijeni i poštuje ženski rod, a u ovim svojim prekrasnim godinama dobrano ga je i upoznao, bez imalo uljepšavanja i okolišanja napisat će da mitske Amazonke sigurno nikada nisu izgubile svoj praiskonski ženski šarm i ljepotu, a pokušaj da žive bez muškaraca natjerao ih je da se ponašaju kao muškarci. Athumanunh vjeruje da je ponekad ženama doista teško živjeti s muškarcima, ali je uvjeren i siguran da im je život bez muškaraca ipak teži. To je Athumanunhovo promišljanje koje je on stekao na svojim koračanjima kroz mitologiju, priče i legende davno prije zaboravljene, dakako, uz dužno poštovanje i uvažavanje i drugačijih promišljanja.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...